Stazom sunneta

Stazom sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

29.03.2015.

Obaveza ljubomornosti u pogledu casti blize rodbine i vjernica uopsteno

Ljubomora je metaforički rečeno ograda koja čuva hidžab a štiti od

sufura (otkrivanje lica), teberrudža(razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena).

Ljubomora je osjećaj koji je Allah, Dželleša’nuhu, usadio u duše svojih robova u pogledu časti i čednosti bliže rodbine od svakog povarenjaka i prevaranta.

Ljubomora je u Islamu pohvalno svojstvo i ‘propisan džihad’, jer je Poslanik,sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Onaj ko pogine braneći čast svoje porodice on je šehid.” Hadis bilježi Tirmizi.

U drugom rivajetu se kaže: “Ko pogine zbog svoje časti taj je šehid.”

I rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zaista je Allah ljubomoran i mu’min je ljubomoran. Zaista se Allahova ljubomora ogleda u tome da vjernik uradi ono što mu je Allah zabranio.” Hadis bilježe Buharija i Muslim

Hidžab je jedna od velikih stvari koja je propisana kako bi povećao ljubomoru u pogledu časti bliže rodbine kako se ne bi natrunila i obeščastila. Hidžab također povlači za sobom nasljeđivanje ove vrline s koljena na koljeno u porodicama i njihovom potomstvu. Otuda same žene trebaju biti ljubomorne u pogledu svoje časti, skrbnici trebaju biti ljubomorni na njih, a vjernici trebaju uopšteno biti ljubomorni u pogledu časti vjernika kako se ne bi oskrnavila ili uprljala njihova svetost, čast i čednost, pa makar koliko iznosi i jedan pogled stranog muškarca.

Suprotno ljubomori jeneljubomora’ (ed-dejase).‘Neljubomoran’ je onaj ko podržaje raskalašenost i nemoral u svojoj porodici i nije zbog toga ljubomoran spram njih.

Zbog toga je časni i čisti Šerijat uklonio sve uzroke koji bi doveli do uništenja hidžaba i do neljubomore. Zato poslušaj šta je rekao šejh Ahmed Šakir u komentaru hadisa koji je zabilježen u Musnedu imama Ahmeda, a koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Nema nijedne žene koja namirisana krene u džamiju da će joj Allah, Dželleša’nuhu, primiti namaz,dok se ne okupa kao što se okupa od džunupluka.

Naime u recenziji Musneda, 15/108-109, šejh Ahmed Šakir kaže: “Pogledaj o muslimanu i muslimanko na ovu strogoću kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranio ženi da iz svoje kuće izlazi namirisana kako bi otišla u džamiju radi ibadeta. Njoj se neće primiti namaz dok ne sapere svoj miris onako kao što se čovjek okupa od džunupluka sve dok nestane trag mirisa.A pogledajte šta rade žene našeg vremena koje se deklarišu kao muslimanke, one koje su skinule hidžab,razgolišile se i ponašaju se kao grješnice. Iste u tome pomažu skupine pokvarenih ljudi suprostavljajući se tako Allahu Dželleša’nuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme,a svi zajedno misle da u sufuru (otkrivanje lica) žene nema ništa loše i da nema ništa loše u tome što su gole i nečasne.Misle da nema ništa loše u tome što se miješaju sa ljudima po pijacama, mjestima zabave i nemorala. Misle kako Islam nije zabranio sufur (otkrivanje lica) u vremenu nauke i još joj dozvoljavaju da preuzme i zauzme funkcije u politici.

Kažem: ako želiš da spoznaš vrijednost hidžaba i pokrivanja lica žena od stranih muškaraca, pogledaj kakvo je stanje pokrivenih žena. Zaista se one odlikuju stidom i izbjegavaju bilo kakvo miješanje i gurkanje sa ljudima po trgovima i pijacama, te kako su se potpuno zaštitile od pokvarenosti i pogleda pokvarenjaka i griješnika. Zatim pogledaj u stanje njihovih skrbnika - velija kako ljubomorno vode računa o čednosti svojih rodica te kako časno i ponosno brinu o časti.Zatim uporedi ovo stanje sa stanjem one koja je ukrašena i otkrivenog lica. Ponekad možeš vidjeti kako nekaotkrivena pokvarena žena razgovara sa nekim pokvarenim strancem tako da pomisliš da su bračni par. I što je još gore, da je vidi njen čovjek koji je dejus - neljubomoran, uopšte ne bi reagovao jer je u njemu umrla ljubomora, Allahu se utječemo od umorstva ljubomore i ružnog završetka.

Pa gdje su ovakvi u odnosu na beduina koji je rastavio ženu zbog toga što je neko pogledao u nju, a sve iz ljubomore koja se traži u pogledu bliže ženske rodbine. Kad je upitan o razlogu zbog kojeg je to učinio, on je odgovorio kroz stihove i tom prilikom ispjevao poznatu kasidu:

"Ostavit ću njenu ljubav bez srdžbe

jer je u njoj mnogo saučesnika.

Kada muha dotakne hranu ustuknem rukama,

i suzdržim dušu koja je to jelo željela.

Lavovi napuste pojilo

kada vide pse koji su ga nalokali."

 

Gdje su današnje supruge naspram beduinke kojoj je spao himaar sa lica, pa ga je dohvatila jednom rukom, a drugom bijaše prekrila lice, pa je na osnovu toga rečeno:

"Nesif joj spade a nije namjeravala,

zatim ga dohvatila, a rukom drugom prekri lice."

 

Odlomak iz knjige "Čuvanje čednosti"

Bekr Abdullah Ebu Zejd

03.01.2015.

Pokrivanje lica zene

Autor: Abdulaziz bin Abdullah bin Baz

Pitanje: Možete li kazati nešto više o pokrivanju lica kod žene i objasniti sa dokazima?

Odgovor: Početkom Islâma nije bilo propisano pokrivanje lica i šaka, tako da su žene izlazile pred muškarce otkrivenih lica i ruku. Poslije toga Allâh (dželle šânuhu) je propisao pokrivanje lica sa ciljem zaštite žene, njenog čuvanja od pogleda muškaraca i sprječavanja bilo kakvog vida smutnje i zanesenosti ženama. To se dogodilo objavom ajeta o hidžâbu: “Kada od njih nešto tražite, tražite iza zastora.” (1) Ovaj ajet, iako je objavljen povodom Poslanikovih (sallâ Allâhu ‘alejhi ve sellem) žena, obuhvata i ostale žene zbog zajedničkog i općeg značenja. Allâh (subhânehu ve te’âlâ) u istoj suri kaže: “I u kućama svojim boravite i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte i obavljajte namaz, dajite zekat, i pokoravajte se Allâhu i Poslaniku.” (2) Ovaj ajet obuhvata žene Poslanika (sallâ Allâhu ‘alejhi ve sellem) kao i druge žene konsenzusom svih učenjaka. Takav je slučaj sa još jednim ajetom u suri el-Ahzâb u kojoj Uzvišeni Allâh kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste svoje ogrtače niza se. Tako će se najlakše prepoznati i neće napastvovane biti. A Allâh mnogo prašta i Milostiv je.” (3) Allâh (dželle šânuhu) je povodom hidžaba objavio još dva ajeta u suri en-Nûr gdje kaže: “Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojm, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta, osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili muškarcima kojima nisu porebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena, i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allâhu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (4) Riječi “el-bu’uletu” znači “muževi” a riječ “ez-zinetu” znači “ljepota” i ono što može izazvati strast. Ono što najviše može izazvati strast je lice. Kada Allâh (dželle šânuhu) kaže: “Osim onoga što je ionako spoljašne” misli se na odjeću prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, što je bio stav uvaženog ashaba `Abdullâha bin Mes’ûda (radijallâhu `anhu). Allâh (dželle šânuhu) kaže: “Starijim ženama koje se ne nadaju udaji, nije grijeh da odlože ogrtače svoje, s tim da ne pokazuju ukrase svoje, a bolje je da budu čestite. Allâh sve čuje i zna.” (5) Kako iz ovog ajate zaključiti da je pokrivanje lica obaveza? Allâh (subhânehu ve te’âlâ) je oprostio starijim ženama koje se ne nadaju braku odlaganje ogrtača i otkrivanje lica, s tim da im je zabranio pokazivanje ukrasa. To nas upućuje na zaključak da su mlade žene obavezne pokriti lica i griješne su ako to ne učine. Također starije dotjerane žene obavezne su pokriti lica jer mogu izazvati smutnju i strast. Na kraju ajeta, Allâh savjetuje starije žene da im je bolje da budu čestite, jer će tako biti dalje od smutnje. Prenosi se od Âiše i njene sestre Esme (radijallâhu `anhumâ) predaja koja upućuje na obaveznost pokrivanja lica pred osobama koje nisu mahremi ženama, pa makar bile u ihramima za vrijeme hadždžskih obreda. Prenosi se u dva Sahiha (Buhâri i Muslim) Âišine (radijllâhu `anhâ) riječi iz kojiih se može razumjeti da je otkrivanje lica bilo dozvoljeno u početku Islâma, a zatim je derogirano ajetom o hidžâbu. (1) El-Ahzâb; 53 (2) Ibid; 33 (3) Ibid; 59 (4) En-Nûr; 31 (5) Ibid; 60

31.12.2014.

Ženina pokornost njenom mužu i zabrana njene nepokornosti njemu

Odlomak iz knjige " Propisi koji se tiču vjernica "
 šejh Sālih Fewzān


Obaveza je ženi muslimanki da se pokorava svome
mužu u onome što je halāl.

Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime je rekao:
''Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao:
'Ako žena klanja pet namāza, čuva svoju čast i pokorava se
svome mužu – ući će u džennet na koja god vrata bude
željela'''. 113

Od Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, se prenosi
da je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:
''Nije dozvoljeno ženi da posti (dobrovoljni post) dok je njen
muž prisutan, osim ako ima njegovu dozvolu i ona nikome ne
smije dozvoliti da uđe u njegovu kuću, osim ako ima njegovu
dozvolu''. 114 112 sūra


Od Ebū Hurejre, Allāh bio zadovoljan njime, se prenosi
da je rekao:
''Allāhov Poslanik sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao:
''Ako čovjek traži od svoje žene da ode u postelju sa njim, a
ona ne ode sa njim, i on provede noć srdit ljut na nju – meleki
je proklinju sve do jutra''. '' 115

A u predaji Buhārīje i Muslima, Allāhov Poslanik
sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao:
''Tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja duša, kada čovjek
pozove svoju ženu u svoju postelju, a ona ga odbije, Onaj Koji
je iznad nebesa je srdit na nju sve dok njen muž ne postane
zadovoljan njome''.

Među prāvima muža kod njegove žene je i to da ona
brine o kući i da ne izlazi iz nje, osim ako za to ima dozvolu od
njega.
Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, je rekao:
''Žena je pastir u kući svoga muža i biće pitana za svoje
stado''. 116

Među njegovim prāvima nad njom je i to da ona obavlja
kućne poslove i da ga ne primorava da unajmi služavku, što
može izazvati i predstavljati problem (fitnu) za njega i izložiti
njega i njegovu djecu opasnosti.

Ibn Tejmijje je rekao u svom djelu ''Medžmū'ul-fetāwa''
(32. tom, 260. i 261. str.):

''Allāhove riječi: ''Dobre žene su pokorne (Allāhu i svojim
muževima) i čuvaju (u muževljevom odsustvu) ono što je Allāh
naredio da čuvaju (od njihovih časti) i muževljevog imetka'' 117,
ukazuju na obavezu ženi da se potpuno pokorava svome mužu
potpuno u pogledu služenja njemu, pridruživanja njemu (na
njegovim putovanjima), činjenju sebe njemu dostupnim i sličnim
stvarima na koje je ukazao sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu
'alejhi we sellem.'


Ibn Qajjim je rekao u djelu ''El-hadī'' (5. tom, 188. i 189.
str.):
''Oni koji su ženu obavezali da služi svoga muža su ovo dokazali
izjavom da je to ono što je uobičajeno (praktikovano) od strane onih
kojima se Allāh obratio Svojim riječima (tj. to je bila prihvaćena
norma od strane Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i
od strane ashāba).
A što se tiče ženinog spokojstva (mira) i luksuza (zadovoljstva), dok
je muž služi i obavlja kućne poslove metenja, miješanja, mljevenja,
gnječenja (drobljenja), tj. pripremu hrane itd. – to je sve zlo, jer je
Allāh rekao:
''A njima pripada isto toliko prava koliko i dužnosti, prema
onome što je pravedno.'' 118
I Allāh je rekao:
''Muškarci su zaštitnici i snabdjevači žena.'' 119
Ako ga žena ne služi i, umjesto toga – on postane njen sluga, onda
ona postaje zaštitnik (snabdjevač) nad njim…
Umjesto toga, Allāh je muškarca obavezao da njoj obezbijedi
(snadbije) hranu, odjeću i stan zauzvrat (kao odgovor) za uživanje
(naslađivanje), koje on dobija od nje i za služenje, koje mu ona
obezbeđuje, koje je određeno od strane običaja ljudi u njihovoj
kulturi u vezi bračnih parova.

Također, bilo koji otvoreni ugovori, napravljeni bez postavljenih
uslova su predmet uslova koji su postavljeni od strane lokalnih
običaja, a običaj u ovom slučaju je taj da žena služi svoga muža i
da preuzme kućne poslove.''
On je također naveo:
''Praviti razliku između žene plemićke i obične žene, ili između
bogate žene i siromašne žene nije ispravno. Najbolja žena svih
svjetova (Fātima, Allāh bio zadovoljan njome), služila je svoga
muža (tj. nijedna žena, bez obzira kakav bio njen status, ili ma kako
bogata bila, nije bolja od Fātime, Allāh bio zadovoljan njome,
kćerkom Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem). Ona je
jednom došla do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem,
žaleći se na teškoću služenja u kući, pa joj Allāhov Poslanik,
sallallāhu 'alejhi we sellem, nije olakšao ono na što se žalila''.
_____________________________________________________

112 sūra el-En'ām, 141. ājet
113 hadīs je zabilježio Ibn Hibbān u svom ''Sahīhu''
114 hadīs su zabilježili Buhārī i Muslim
115 hadīs su zabilježili Buhārī i Muslim
116 hadīs su zabilježili Buhārī i Muslim
117 sura en-Nisā', 34. ājet
118 sūra el-Beqare, 228. ājet
119 sūra en-Nisā', 34. ājet

18.12.2014.

Kako se potvrđuju dva Šehadeta?

Autor: Šajkh Sâlih bin `Abdil-`Azîz Âl aš-Šajkh

Potvrditi Tawhîd znači potvrditi dva Šehadeta; da ne postoji istinski bog osim Allâha i da je Muhammad Allâhov poslanik. Potvrditi dva Šehadeta znači očistiti vjeru od širka, novotarija i grijeha. Tako se Tawhîd potvrđuje na tri načina:

1 - Kloniti se svih vrsta širka; većega, manjega i skrivenoga

2 - Kloniti se svih vrsta novotarija

3 - Kloniti se svih vrsta grijeha

Na osnovu ovoga postoje dva nivoa potvrđivanja Tawhîda:

1 - Nivo koji je obavezan

2 - Nivo koji je preporučen

Što se obaveznoga nivoa tiče, to znači ostaviti ono što je obavezno ostaviti. Prema tome, ostavlja se i skriveni širk kao i onaj koji je očigledan, veći ili manji. Ovo je nivo koji je obavezan.

Što se preporučenoga nivoa tiče, to znači da ne treba postojati bilo kakva vrsta sklonosti prema nekome drugome mimo Allâha جل جلاله. To znači da se srce treba osloniti na Allâha u potpunosti. Ne smije biti okrenuto drugome mimo Allâha. Naposljetku se govori Allâha radi, djela se čine Njega radi i misli se i razmišlja Njega radi. Neki učenjaci su pričali o ovome nivou i rekli da to znači ostaviti ono što je bezopasno da bi se zaštitilo od onoga što je opasno.

Na taj način se potvrđivanje Tawhîda odnosi na potvrđivanje dvaju Šehadetâ; da ne postoji istinski bog osim Allâha i da je Muhammad Allâhov poslanik.

Da ne postoji istinski bog osim Allâha znači činiti `ibâdah samo Njemu i kloniti se svih vrsta širka.

Da je Muhammad Allâhov poslanik znači kloniti se grijeha i novotarija, jer svjedočenje da je Muhammad Allâhov poslanik zahtijeva poslušnost u onome što nam je naredio, vjerovanje u ono što nam je prenio, izbjegavanje onoga što nam je zabranio i obožavanje Allâha isključivo na način koji nam je on propisao.

Onaj ko čini grijehe, ili novotarije, bez da se zbog toga kaje ili da mu bude oprošteno, nije potvrdio nivo Tawhîda koji je obavezan. Onaj ko sam ne čini novotarije, ali misli da su novotarije dobre, ili ih ne osuđuje, takođe nije potvrdio nivo Tawhîda koji je obavezan.

Onaj ko se nalazi u ovome stanju ne spada u ljude koji potvrđuju Tawhîd. Isto važi za one koji praktikuju razne vrste širka.

18.12.2014.

Značenje svih vrsta Tawhîda

Pitanje: Koje je značenje Tawhîda ar-Rubûbijjah, Tawhîda al-Ulûhijjah, i Tawhîda al-Asmâ' was-Sifât?


Odgovor: Tawhîd-ur-Rubûbijjah je vjerovanje u Allâhovu svemoćnost; da je On Jedini Stvoritelj stvorenja, da On Jedini sve održava i opskrbljuje, da On Jedini daje život i smrt, i slično.

Tawhîd-ul-Ulûhijjah je iskrenost u `ibâdah kao što je namaz, post, Zakâh, zakletve i žrtvovanje životinja.

Tawhîd-ul-Asmâ' was-Sifât je govor o Allâhovim imenima i svojstvima isključivo na način kako je to radio On i Njegov poslanik صلى الله عليه وسلم, davajući Mu ista imena i svojstva kojima On Sebe naziva, bez uspoređivanja i nalikovanja Njegovih imena i svojstava imenima i svojstvima Njegovih stvorenja, iskrivljavanja njihovih značenja i negiranja (Njegovih imena i svojstava).


Stalna komisija za fetve

11.12.2014.

Vrste ljudi u pogledu ibadeta

Iz knjige "Unikatna značenja tevhida"

Muhammed b. Salih el-Usejmin

Ljudi se u pogledu ibadeta dijele na dvije krajnje oprečne grupe i onu srednju.Prva grupa su oni koji pretjeruju, u drugu spadaju oni nemarni, a treća grupa je sredina između dvije nabrojane.

Allahova vjera nalazi se između onoga koji pretjeruje u njoj i onoga koji je prema njoj skroz nemaran, a čovjek treba težiti da se distancira od ove dvije grupe, jer nije dozvoljeno pretjerivanje i fanatizam, kao što nije dozvoljena totalna nemarnost i nezainteresovanost.Budi sredina između ovo dvoje.

Pretjerivanje ima više vrsta, kao što je pretjerivanje u akidi, u ibadetu, u ophođenju s drugima, u običajima.

Za svaku od ovih vrsta navest ćemo primjere.

PRETJERIVANJE U AKIDI:

Polemičari su otišli u jednu od dvije krajnosti kada su Allahova svojstva u pitanju.Jedni su (antropomorfisti) Allaha poistovjetili sa stvorenjima i rekli da je upravo to istinska potvrda Allahovih svojstava.Otišli su čak do te mjere da su Allahu pripisali i ono što je On Sebi negirao.Drugi su pak negirali svojstva ili su ih alegorično tumačili, a sve kako ne bi zapali u zamku poređenja Allaha sa stvorenjima.Smatraju da je potvrda bilo kojeg svojstva poistovjećivanje, pa su stoga negirali i ono što je Allah Sebi pripisao.

Oni koji kroče srednjim putem nisu previše zalazili u suštinu oko potvrde i negiranja svojstava, nego su tekstove o svojstvima prihvatili onakve kakvi jesu, bez dodavanja.Oni su spašeni i na pravom su putu.

Do nepotrebnog zalaženja u pitanje svojstava došlo je nakon što su Perzijanci i Rimljani počeli prihvatiti vjeru.Vođene su brojne neplodne rasprave kojima se ne nazire kraj, i sve ovo dovelo ih je u zabludu, da nas Allah sačuva.Sve ono što su potonji muslimani inovirali po ovom pitanju, nije bilo poznato za vrijeme ashaba, a oni su bili na srednjem putu.

PRETJERIVANJE U IBADETIMA:
U smislu da ako se neki od ibadeta nepravilno uradi ili postupi, počinilac se smatra nevjernikom.U ovom pogledu pretjerale su haridžije i mu'tezile, koji kažu:"Počinilac velikog grijeha je nevjernik, a njegov imetak i krv su dozvoljeni." Oni su dozvolili pobunu i svrgavanje muslimanskih vladara i prolijevanje krvi ukoliko ti vladari pri sebi imaju određene šerijatske propuste.Mu'tezili kažu :"Počinilac velikog grijeha nalazi se između imana i nevjerovanja tj. na ovome svijetu niti je vjernik niti je nevjernik, a na ahiretu će vječno biti u Vatri"
Ovo pretjerivanje odvelo ih je u propast.

Kao potpuno oprečna sekta ovim dvjema javile su se murdžije koji kažu "Ubistvo. blud, krađa, pijenje alkohola jesu veliki grijesi, ali njihov počinilac niti izlazi iz vjere, niti se njegov iman bilo šta umanjuje.Dovoljna je po pitanju imana potvrda, a iman onoga koji potvrdi, pa makar i činio velike grijehe identičan Džibrilovom imanu i imanu Poslanika sallallahu alejhi ve sellam"

Kod njih, ljudi se ne razlikuju u imanu.Čak kažu da je Iblis vjernik ker je potvrdio, a ako im se kaže da je Allah nazvao Iblisa nevjernikom, onda oni odgovaraju:
"To znači da nije bio iskren u potvrdi,nego je slagao".

Ovi potonji su u suštini vrlo brojni u današnjem vremenu, a njih je u zabludu odvela njihova popustljivost i nemarnost, kao što je prve dvije grupacije u zabludu odvela isključivost, žestina i fanatizam.

Učenje ehli-sunneta nalaže da se iman povećava i smanjuje.Počinilac grijeha ima nepotpuni iman shodno počinjenom grijehu i ne izlazi iz imana osim ako počini nešto za što postoji jasni dokaz za nevjerstvo.

PRETJERIVANJE U OPHOĐENJU SA DRUGIMA:

Ogleda se u zabranjivanju svega pa čak i onih dozvoljenih stvari, u tom smislu da čovjeku niej dozvoljeno da ima bilo šta što prelazi njegove osnovne potrebe.Ovim putem kročile su sufije koji kažu:"Onaj ko se zabavi dunjalukom, taj ne želi ahiret." Također, kažu da nije dozvoljeno kupovati nešto što čovjeku nije prijeko potrebno.

Suprotno ovoj grupaciji javili su se oni koji kažu da je dozvoljeno sve ono što jača ekonomiju, pa čak i kamata, korupcija i tome slično.Oni su pretjerali po pitanju nemarnosti, tako da ćeš ih vidjeti kako lažu vezano za cijenu robe, njene karakteristike i tome slično,samo da bi se dokopali dinara ili dva.Ovo je bez sumnje pretjerivanje.

Sredian između ovo dvoje jeste:dozvoljeno je sve ono što je došlo u tekstovima, kao naprimjer: "Allah je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu" (El Bekare, 275.)

Dakle, nije sve zabranjeno, jer  Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je trgovao i prodavao, kao i njegovi ashabi, i on im to nije osporavao.

Muslim je zabilježio od Ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellemrekao:"Propale su cjepidlake" ponovivši to tri puta. (Muslim 4/2055 )

Poslanikove riječi "cjepidlake" označavaju svakoga onoga koji je pretjerano sitničav i prznica, bilo u govoru ili u djelima, i ovakav je propao zato što je cjepidlačenje najčešće čovjeka odvodi ka umišljenosti.

Cjepidlačenje u djelima čovjeka odvodi ka oholosti.

Cjepidlačenje u dunjalučkim pitanjima  svojevrsno je pretjerivanje.

Ovakvi ljudi idu i do najsitnijih detalja i nebitnih pitanja tako da čak i po pitanju Allahovih svojstava postavljaju pitanja koja shabi nikad nisu postavljali.I pored toga što znaju da su ashabi bolji od njih i požrtvovaniji u pogledu vjere, oni zalaze u dubine i pitaju ono što niko nije,a ashabi su bili u prilici da upitaju Poslanika sallallahu alejih ve sellem , koji je imao odgovore koje nema niko , ma koliko znanje sakupio.

Ovi hadisi ukazuju na zabranjenost pretjerivanja te da je ono razlog propasti,a obaveza je da čovjek kroči srednjim putem između dvije krajnosti.Ovaj ummet je srednji ummet, tako je i ova vjera srednja vjera , pa se treba držati te sredine.

11.12.2014.

Kako razumjeti znacenje "La ilahe illallah"

Šejh Salih b. Favzan Abdullah el-Favzan

Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje rijeci "la ilahe illallah moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogresnih rezona i shvatanja,koje cemo ukratko obraditi:


*Kako pobornici panteizma razumjevaju "la ilahe illallah"
Pobornici panteizma (ehlu vihdetil vudzud) poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika kazu : "la ilahe illallah znaci ne obozava se osim Allah ( la ma'abude illallah) tj.ne postoji drugo bozanstvo mimo Allaha.
U prakticnom smislu to bi znacilo slijedece: Sve sto se obozava-sveje to Allah,jer se,po njima sve postojece ne dijeli na stvorenja i Stvoritelja.
Sve sto postoji je Allah!?
Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil vudzud),smatrajuci da sve sto postoji je jedno,i da sve to nije djeljivo,i da je sve to Allah!? Sta god covjek da obozava,i cemu god da robuje-on robuje Allahu!
Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu i ko obozava kamen,i ko obozava ljude,ko obozava meleke-po njima svi oni obozavaju Allaha,jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji.
Osoba koja smatra da se sve sto postoji dijeli na dva dijela-na Stvoritelja i stvorenja-prve ljude smatraju idolopoklonicima (musricima) i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti.
Po ovom pitanju grijesi dosta svijeta,onda kada kazu za Allaha subhanehu ve te ala: "Samo se Ti obozavas"-sto se jednim dijelom poklapa sa panteistickim vjerovanjem.
Kada bi covjek rekao "Samo Ti polazes pravo na to da budes obozavan" ( La ma'abude bihakkin sivake)-fraza bi bila ispravna,jer sve sto se obozava mimo Njega-ne polaze pravo na to.
Allah subhanehu ve te ala kaze: " To je zato sto je Allah istina (hakk), a oni kojima se oni ,pored Allaha klanjaju-neistina (batil) i zato sto je Allah Uzvisen i Velik." ( el Hadzdz: 62)


*Kako apologeticari razumjevaju "la ilahe illallah"

Apologeticari (ulema'ul kelam) kazu " la ilahe illallah znaci: Niko nije u stanju stvarati,inovirati,planirati mimo Allaha.
Svodjenje znacenja "la ilahe illallah" na prethodno spomenuta znacenja je ono u sta vjeruju, i u sta su bili ubjedjeni predislamski musrici,jer su i oni govorili: Niko,mimo Allaha nije u stanju stvarati,niko mimo Allaha nije u stanju zivot dati,niko mimo Allaha nije u stanju zivot oduzeti,niko mimo Allaha nije u stanju opskrbu dati-sto je sve znacenje prvog stepena tevhida "tevhidur-rububijjeh"
Allah subhanehu ve te ala kaze:" A da ih upitas: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio,i ko je Sunce i Mjesec potcinio-sigurno bi rekli "Allah" "Pa kuda se onda odmecu?" ( el-Ankebut 61.)


*Kako dzehmijje i mu'utezile razumjevanje "La ilahe illallah"

Dzehmijje i mu'utezile kao i oni koji se za njima povode,su karakteristicni po negiranju Allahovih imena i svojstava,jer je po njima,osoba koja potvrdjuje Allahova imena i svojstva-musrik.
dok se tevhid,po njima ogleda u negiranju Allahovih imena i svojstava, a ne u njihovom potvrdjivanju.(Dakle,po njima,prva dva stepena tevhida dolaze u obzir :tevhidur-rububijjeh i tevhidul-uluhijje, za razliku od tevhidul-esma'i vel-sifat,kojeg u korijenu negiraju.


*Kako hizbijjun i ihvanijje razumjevaju "la ilahe illallah"
Oni su stava da "la ilahe illallah" znaci La Hakimijjeh Illallah tj.nema pravosudja mimo Allaha.
Svi znamo da je hakimijja kako to oni nazivaju,jedan od dijelova znacenja la ilahe illallah i da la ilahe illallah obuhvata sve vrste ibadeta,ali ih u isto vrijeme pitamo:Gdje su ostali ibadeti?
Jeli to samo hakimijjet ibadet?
Gdje je borba protiv ostalih vrsta sirka?
La ilahe illallah treba razumjevati sa svim njenim aspektima.
La ilahe illallah je veoma teska rijec i ona ce od vatre spasiti onoga ko je ispravno prihvati i sva vjera od pocetka do kraja je zasnovana na rijecima la ilahe illallah i sav da'avet poslanika,i sav sadrzaj objavljenih knjiga je prozet ovom rijecju!


*Kako "Ehlu-Sunnet" razumjeva "la ilahe illallah"
Pobornici sunneta (Ehlu-sunnet) odgovorno tvrde da la ilahe illallah znači:"Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha subhanehu ve te ala i ako će ljudi što-šta obožavati mimo Allaha.
Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da Mu se robuje i da Mu se ibadet čini jeste Allah,Jedan,Jedini, a sve mimo Njega nema pravo i ne zaslužuje da biva obožavano.

Allah subhanehu ve te ala kaže: "To je zato što je Allah istina (hakk) , a oni kojima se oni mimo Allaha klanjaju neistina (batil) i zato što je Allah Uzvišen i Velik. (el-hadzdz 62.)
________________________________
Preuzeto iz djela "Silsiletu šerhil-Resa'il" str 146.-148.

10.12.2014.

Vrijednost vremena

Govornik: šejh Muhammed Ibn Salih-el Usejmin
Tako mi Allaha, da su nam srca čista, pokidala bi se od tuge, zbog toga čega su uskraćena.
Kunem se i iskren sam, tako mi Allaha da su nam srca čista, pokidala bi se od tuge zbog toga čega su uskraćena.
Koliko li nam samo sahata i sahata prođe u kojima smo uskraćeni.
Ne okoristimo se od njih, prodju prazni.
A život i vrijeme su skuplji od bilo koje cijene, skuplji od srebra i od zlata.
Ako zlato i srebro odu, nešto drugo ih može zamjeniti, ali život i vrijeme ništa ne može da zamjeni.
Kada ode, ode zauvjek i nema više povratka.
"Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dodje; a Allah dobro zna ono što vi radite." (Kur'an 63:11)
"Kada nekom od njih smrt dodje, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio! " -Nikada!
Znači nema povratka.
To su riječi koje će on uzalud govoriti- pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti. (Kur'an 23: 99, 100)
"Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš , pa da milostinju udjeljujem i dobar budem. " (Kur'an 63:10)
Pa iskoristi sada svoje vrijeme.
Odredi sebi svaki dan jedan dio iz Allahove Knjige koji ćeš proučiti.
Odredi sebi vrijeme u kojem ćeš raditi dobra djela.
Ustani na kraju noći i klanjaj, pa makar pola sata.
Prije sabaha, dozivaj svoga Gospodara, dovi, jer se Allah spušta na zemaljsko nebo i govori: "Ko me doziva da mu se odazovem, ko Me moli da mu dam, ko traži oprost da mu oprostim ? "
Ko to nije u stanju ustati prije sabaha pa makar pola sata?
Stvar vrlo laka.
Molim Allaha da nam se smiluje, mi ne ustajemo pola noći ili trećinu noći , ali zar ne možemo makar pola sata prije sabaha?
U kojem ćemo se sjećati Allah , abdestiti, klanjati koliko Allah bude htio, i vitr namaz.
To je stvar za koju mislim da je jako jednostavna.
Isto tako trebamo učiniti naš život jednim velikim sjećanjem na Allaha.
Pametan vjernik cijeli život učini zikrom na Allaha.
Jer u svemu onome što je ispred nas je znak od znakova Allaha.
Pa ako se sjetimo ovoga što je ispred nas od Allahovih ajeta . Dao nam je Allah da se toga sjetimo.
Tako da je osoba uvjek u sjećanju na Allaha zbog onoga što vidi od Allahovih znakova.
I onog što vidi kod sebe i promjena.
Sada da vas ja pitam.
Da li su vaša srca stalno u istom stanju?
Ne, nekada su u stanju nemara, a nekada u stanju grijeha , nekad u stanju sjećanja na Allaha, nekad u jasnom životu i sa dokazima, nekada naše srce oživi i postane živo , u tome uživaš neko vrijeme i sjećaš se toga.
Možda se sjećaš kada si stajao u namazu prije 30. godina ili više, zavisno od godina čovjeka.
Trebamo ove stvari iskoristiti, i ne postati nemarni .
Jer je nemarnost smrt.
To čini srce tvrdim i ubija ga.
On (pisac) kaže "Tako mi Allaha, da su nam srca čista pokidala bi se od tuge , zbog toga čega su uskraćena."
Ali to nije tako zbog opijenosti koja je zbog ljubavi prema ovome svijetu.
Istinu je rekao, srca su opijena , zato što vole ovaj svijet.
Prvo traži ovaj svijet prije svega drugog.
Čovjek spava i misli o ovom svijetu, budi se i opet misli o ovom svijetu.
Da, a kada će se probuditi ?
On (pisac) kaže: "I probudit ćeš se nakon nekog vremena"
A kada? Tokom smrti!
Tada će se čovjek probuditi. Pa će reći : " Teško li se meni, da sam uradio to i to i to i to..."
A još gore od toga će biti kada se probudi na Sudnjem danu.

12.09.2014.

Koristi,mudrost i tajne hidžaba

Odlomak iz knjige "Čuvanje čednosti"

Bekr Ibn Abdullah Ebu Zejd

1.Čuvanje časti
Hidžab predstavlja brigu Šerijata za očuvanje časti i uklanjanje uzroka koji vode ka smutnji, sumnjičenju i neredu ( fesadu)

2.Ćistoća srca
Hidžab poziva i vodi ka čistoći srca vjernika i vjernica.
On je tvrdjava bogobojaznosti.
On je sredstvo veličanja i očuvanja svetinja.
Rekao je Uzvišeni " To je čišće za vaša i njihova srca"

3.Lijep ahlak
.
Hidžab je način da se stekne lijep odgoj i ahlak,
kao što je pokrivanje, čednost,stid i ljubomora, a s druge strane  on je štit od pokvarenosti, nemorala i nereda.

4.Hidžab je simbol kreposti i časnih žena
Hidžab je šerijatski simbol slobodnih, poštenih i čestitih žena.
On ih čuva od svih potvora, prljavština i sumnjičenja.
Otuda Uzvišeni kaže "..tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti"
Treba znati ako je čovjekova vanjština dobra, onda je to dokaz da je i njegova unutrašnjost dobra.
Zaista je čednost ženina kruna.I nema ni jedne kuće u kojoj vlada čednost i krepost a da nije ispunjena prijatnošću.
"Od bogobojaznosti prekrivaše( juhammirne) jagodice prstiju i izađoše u noćnoj tami u šalove zavijene"

5.Presjecanje šejtanskih spletki i žudnje za drugim polom
Hidžab je društvena zaštita od uznemiravanja i ezijeta te bolesti srca ljudi i žena.
Hidžab sasjeca pokvarene i bezobrazne požude.
On je zaštita od pogleda iskvarenih očiju i otklanja ezijet od čovjeka i žene u pogledu njihove časti.
On je također zaštita od potvore udatih žena za zinaluk kao i od ružnih govorkanja , sumnjičenja i ostalih šejtanskih spletki i opasnosti.

6.Čuvanje stida
Riječ stid (el-haja'u) vodi porijeklo od riječi život (el-hajat) tako da nema pravog života bez stida.
Stid predstavlja ahlak koji Uzvišeni usadi u duše ljudi koje želi oplemeniti.Otud je stid odlika čednosti a bestidje odlika iskvarenosti. On je osobina kojom se odlikuje insan on je urodjeno svojstvo i odlika je islamskog bontona.
Stid je ogranak od ogranaka imana.On je pohvalna osobina kojom su se odlikovali arapi i prije Islama, a koju je islam potvrdio i u koju poziva. Stid odvraća i kori dušu da ne upadne u ono što je ružno i pokvareno.


7.Hidžab predstavlja zastitu od požude za razgolišavanjem i ukrašavanjem i miješanjem žena sa muškarcima u islamskom društvu.

8.Hidžab je zaštita od zinaluka, vanbračnog života i raskalašenosti. Tako da žena sa hidžabom ne može biti posuda sa vodom koju bi svako nalokao.

9.Žena je avret (stidno mjesto) hidžab prekriva taj avret, a to predstavlja bogobojaznost, otuda Uzvišeni kaže " Odjeća čestitosti, to je ono najbolje ( El-E'araf 26.)
Abdurrahman ibn Eslem u komentaru ovog ajeta kaže: "Poboji se Allaha pa pokrije svoje stidno mjesto.Eto, to je odjeća bogobojaznosti"
U predaji od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se kaže:
"Allahu moj, pokrij moje avrete (sramote) i sačuvaj me od straha" Ebu Davud i drugi

*Allahu naš, sačuvaj naše avrete i avrete naših žena*

10.Njegovanje i očuvanje ljubomore

11.09.2014.

Hutba: "Vrste sreće"

11.09.2014.

Čovjekova potreba za ibadetom

09.01.2014.

Značenje `Uqûq prema roditeljima

Značenje `Uqûq prema roditeljima

 Autor: Imâm Abû Bakr Muhammad bin al-Walîd at-Tartûšî (umro 520)

 Izvor: Birr-ul-Wâlidajn, strana 57-61

`Uqûq u principu znači rascijepiti i odsjeći nešto.
Kosa koju ima novorođeni dječak se naziva ´Aqîqah
Klanje se takođe naziva `Aqîqah jer se reže vrat životinje
Jedino što se može odsjeći i učiniti da bude rascijepljeno je nešto što je cijelo.
Između djeteta i roditeljâ je najčvršća veza i najjači kontakt.
Zato je osoba koja prekine tu vezu dobila najružnije ime.
Kada Allâh naređuje da se prema roditeljima nešto treba izvršiti a dijete to ne izvrši, tada postaje `Âq. To međutim varira na način da se može ostaviti nešto što je obavezno tako da neće ući u Džannah ili nešto preporučeno tako da ne ulazi pod ovu prijetnju
Na isti način postoji veći kufr i manji kufr. Abu Tâlib je rekao u "Qût-ul-Qulûb":
 Uqûq znači da se roditelji zakunu Allâhom da će dijete uraditi nešto što je dozvoljeno a dijete to ne uradi, da zamole dijete za nešto a da im dijete to ne dâ, da su iskreni prema djetetu a da dijete njih vara, da su gladni a da ih dijete ne zasiti, da oni ogovaraju dijete a da ih dijete udari." al-Hasan je rekao: "Veza se najviše kida kada sin oca odvede na sud da ga tuži." al-Hâkim je rekao: "Vrhunac `Uqûqa je ignorisanje roditelja, najbolje dobročinstvo je milost a vrhunac mudrosti je da je čovjek u pravu kada nešto predosjeća." Što se zahvalnosti tiče, ona ima najviši i najniži nivo. Najniži nivo je ograničen. Kada ga dijete ostavi prekinulo je vezu sa svojim roditeljima i učinilo zabranjeno djelo. Najviši nivo nema granicu. Ako ga dijete ne dostigne, ne smatra se da je prekinulo bilo kakvu vezu. `Uqûq je dakle otežavanje roditeljima a dobročinstvo je poslušnost u onome što nije zabranjeno. Ako sin dođe kući dok je otac odsutan sa finom hranom koja mu se jede, pa pošalje nekoga po oca, u tome slučaju je sin bio odan i zahvalan. Ako bi nekoga poslao na njegovoj jahalici, tada ga je poštovao još više. Ako sam ode po njega, tada je bio još odaniji. Ako zamoli dječaka da sipa vodu ocu da bi oprao ruke, bio je odan i zahvalan ocu. Ako to sam učini, tada je bio još odaniji i zahvalniji ocu. Ako sin ne bi uradio ništa od toga, ne smatra se da je prekinuo vezu sa ocem. Ako bi se međutim otac nalazio na drugoj strani zida i osjećao miris sinove hrane i ona mu se jela, a sin istovremeno znao gdje se otac nalazi i ipak ne pozvao oca i počeo sam da jede i ništa ne ostavio ocu, u tome slučaju je prekinuo vezu.

15.08.2013.

Strpljenje nad teškim studentskim životom


Govornik: 'Alim Muqbil bin Hadi el-Wad'i'

Važno je za jednog studenta, kako za muškarca tako i ženu da se udalje od problema.
Učenik ne može postići znanje ako je njegovo srce ispunjeno problemima. Isto tako, ne smije gajiti ljubav prema ovosvjetskim stvarima.
Mora izbjegavati ovosvjetske stvari.
Svi smo dobili dar od Allâha koji nam je omogućio da budemo na ovom mjestu.
Postoje studije za muškarce i žene.
Ovaj dar je činjenica, iako može biti prilično teško.
Savjetujem ženama da budu strpljive.
Allah će olakšati nakon teškog vremena: فإن مع العسر يسرا إن مع العسر يسرا ”Ta, zaista, s mukom je last. Zaista, s mukom je last!” (1)
Upozoravam te da ne kritikuješ svoga muža zbog siromaštva ili zbog toga što nije na dobrom položaju.
Činjenica je, da si dužna podržavati ga i pozivati ga na strpljenje ako vidiš da je ogorčen ili da se stidi tebe. Moraš imati strpljenja. Poslanik (sallâ Allâha ‘alejhi ve sellem) je rekao: ”Ko žudi za strpljenjem, dobit će srtpljenje od Allâha a onaj ko žudi za čednosti, Allâh će ga očuvati u čednosti”. Budite strpljivi! (1) 94:5-6

09.05.2013.

Božiji Poslanik je prokleo ljude koji čine određene harame

Autor: Ibn Qajjim el- Džewzijja

Božiji Poslanik je prokleo ljude koji čine određene harame. Od grijeha koji su spomenuti u njegovim klevetama postoje i veći harami, koji tim prije zaslužuju tu klevetu. On je prokleo:

- Ženu koja tetovira,

- koja se tetovira,

- koja nosi nadovezanu kosu,

- koja šilji i tanji zube,

- koja traži da joj se šilje i tanje zubi,

- čovjeka koji prima kamatu,

- ko je daje,

- ko svjedoči i piše ugovor o kamati,

- kradljivca,

- onoga ko pije vino,

- ko ga toči,

- ko ga cijedi,

- kome se cijedi,

- ko ga prodaje,

- ko ga kupuje,

- ko se njegovom cijenom hrani,

- ko ga nosi i kome se nosi,

- ko izmjeni međe, granice imanja,

- ko prokune svoje roditelje,

- ljudi koji se pretvaraju da su žene,

- žene koje se nose kao ljudi,

- slikare likova,

- homoseksualce,

- one koji slijepca pogrešno upute,

- oni koji psuju roditelje,

- one koji opće sa životinjama,

- onoga ko nanese štetu muslimanu ili mu napravi spletku,

- onoga ko vrši analni odnos,

- prokleo je Poslanik onoga ko psuje ashabe

16.04.2013.

Vrijeme kada se dove primaju

1 – Ako se dova spoji sa prisutnim srcem koje se potpuno zaokupi sa postizanjem namijenjenog…

2-i to biva u toku šest vremena kada dova biva uslišana:

 - Zadnja trećina noći

– Za vrijeme ezana

 – Između ezana i ikameta

– Pri kraju obavljanja namaza (tj. prije predavanja selama (Taslîm))

– Kada se imam petkom penje uz minber sve dok se ne klanja namaz

– Zadnji trenutak poslije ikindije [´Asr]

3 – i srce je skrušeno, ponizno i pokorno pred Gospodarom…

4 – i onaj koji moli okrene se prema Ka’bi…

5 – i nalazi se u čistom stanju…

6 – i podigne ruke Allâhu…

7 – i započne dovu sa slavljenjem i hvaljenjem Allâha…

8 – i zatraži blagoslov za Njegovog roba i poslanika Muhammeda, salla Allâhu ‘alejhi ve sellem…

9 – i zatraži pokajanje i oprost prije nego što započne dovu…

10 – i uporno se počne moliti Allâhu iz nade i straha…

11 – i traži Njegovu bliskost preko Njegovih imena i svojstava i jedinstva…

12 – i udijeli milostinju prije svoje dove neće biti odbijena. Ovo naročito važi ukoliko čovjek uči dove za koje je vjerovjesnik, salla Allâhu alejhi ve sellem, rekao da bivaju uslišane ili u sebi sadrže Allâhovo najveće ime.

23.03.2013.

*Usklađivanje emocija sa razumom i pravilima šerijata

*Muhammed B. Salih El-Usejmin

Sudionici islamskog buđenja i ovog blagoslavljenog pokreta ne smiju sebi dozvoliti da njima upravljaju emocije, jer ukoliko se to desi, onda će činiti ono što je u suprotnosti sa trezvenim razmišljanjem i postulatima šerijata.

Ako emocije nadvladaju razum, one će poput oluje donositi više štete nego koristi.

Kada ovako govorim, nikako ne želim reći da šutke i pasivno trebamo promatrati kako se pred nama čine loša djela, ili da ta djela trebamo podržavati,nego želim kazati kako trebamo djelovati postupno, te se maksimalno založiti da prilikom otklanjanja nekog lošeg djela budemo mudri i pronicljivi kako bismo mu lakše stali ukraj, jer pored toga što metoda zahtijeva više vremena i napora, njemim rezultatima svi će biti zadovoljni.Možda ljubomora ugasi plamen, ali ne može ugasiti žeravicu iz koje će se plamen ponovo roditi.

Zbog toga podstičem svoju braću i sestre, našu djecu i omladinu, pripadnike ovog buđenja, da u svome djelovanju budu postupni i trezveni, širokih i dugoročnih pogleda, da sve svoje postupke usklade sa šerijatom , te da pogledaju Vjerovjesnikovu sallallahu alejhi ve sellem mudrost u pozivu ka Allahi i otklanjanju zla, kako bi njega uzeli za svoj uzor, a lijep li je uzor Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

Savjetujem svoju braću i sestre , da ukoliko želimo probuditi islamski ummet iz njihovog sna i nemara, moramo hrabro koračati naprijed, držeći se islamom utvrđenih pravila i propisa, jer želimo da vlast pripada isključivo Allahu , želimo da se Allahova vjera učvrsti na Zemlji nad Allahovim robovima.Ovo je veliki cilj ,a li se neće ostvariti isključivim slijeđenjem emocija.Zato nam je obaveza da ih uskladimo sa zahtejevima šerijata i razuma.

23.03.2013.

*Odlomak iz knjige "Islamsko buđenje; pravila i smjernice"

Govornik: Muhammed B. Salih El-Usejmin

*Uklanjanje prepreka između pozivaoca i ljudi

koju osjećaju pema tim nedjelima odvrate od savjetovanja takvih ljudi.

Ovo je greška koja ni u kojem slučaju nije put mudrosti.

Naprotiv, mudrost je da se takvim ljudima priđe i da im se uputi poziv u Allahovu vjeru, te da se metodom podsticanja i zastrašivanja podstaknu na činjenja dobrih djela

tj. na način da im se navode šerijatski tekstovi u kojima se obećavaju nagrade za pokorne, ali i tekstove u kojima se spominju kazne za nepokorne.

Nikad ne smijemo reći kako su oni griješnici i kako s njima nećemo sjediti niti razgovarati , jer ukoliko s njima ne budu sjedili

niti se družili oni koji će ih pozivati ka Allahu, kome će pnda biti prepušteni ??

Nekome poput njih ili pak neznalicama koji ne posjeduju ispravno znanje.

U ovom slučaju pozivalac se treba potruditi i prevazići eventualne zapreke i barijere između sebe i ljudi kako bi mogao dostaviti Allahovu vjeru onima kojima je prijeko potrebna.

Pogrešno bi bilo da odstupi, uzoholi se i kaže:"Ako mi neko dođe, ja ću mu dostaviti poziv, a ako mi ne dođe-nisam ni obavezan"!

Ovakav treba znati da je takav postupak u suprotnosti sa praksom Poslanika sallallahu alejhi ve sellem .Kao što je poznato u historiji Islama, Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem u danima Mine, odlazio bi idolopoklonicima u njihova prebivališta

i pozivao ih ka Allahu subhanehu ve te'ala

Prenosi se od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:

"Postoji li neko ko bi me odveo svome narodu da mu dostavim govor moga Gospodara?Uistinu su me Kurejšije spriječile da to učinim"/1

Ako je ovo bilo ponašanje i praksa našeg vođe i uzora Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, uistinu je onda i naša obaveza da ga slijedimo u načinu kako je on druge pozivao ka Allah.

___________________________________________________________________________

1. Tirmizi, br.2925 Knjiga vrijednosti Kur'ana, poglavlje 24. On kaže: "Ovaj hadis je sahih garib" Bilježi ga i Ebu Davud br.4734. Knjiga o sunnetu, Poglavlje 20.

Ibn Madže br. 20.u Uvodu u Poglavlje 13.

13.03.2013.

...

Govori: Šejh Mukbil bin Hâdî el-Wâdi`î (hafizahullâh)

1 – Mi vjerujemo u Allâha i Njegova Imena i Svojstva, onako kako su spomenuta u Allâhovoj Knjizi i Vjerovjesnikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Sunnetu, bez iskrivljivanja [tahrîf], bez pogrešnog tumačenja [te'vîl], bez poređenja sa stvorenjima [temsîl], bez poistovjećivanja sa svojstvima stvorenja [tešbîh] i bez poricanja [ta'tîl].

2 – Mi vjerujemo da je mnogoboštvo (Širk) moliti se mrtvima i od njih tražiti pomoć – a to isto važi i za žive kada je u pitanju nešto što je samo Allâh u stanju uraditi. Također smatramo da je širk vjerovati da različiti nakiti i hamajlije (amulete) mogu donijeti ikakvu korist sa Allâhom, ili bez Allâha. 

3 – Vjerujemo da će vjernici vidjeti svoga Gospodara na budućem svijetu. I vjerujemo u posredovanje [eš-Šefâ'a] i da će monoteisti [Ehl-ut-Tevhîd] izaći iz Vatre.

4 – Volimo sve Vjerovjesnikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashabe, radijallâhu ‘anhum, a mrzimo one koji govore protiv njih. Vjerujemo da ukoliko se govori loše o njima, zapravo govori loše o Vjeri, jer su nam je oni prenijeli. Vjerovjesnikovu, salla Allahu ‘alejhi ve sellem, porodicu [Ehl-ul-Bejt] volimo onoliko koliko je Šerijatom dozvoljeno.

5 – Mi volimo sljedbenike hadisa [Ehl-ul-Hadîs] i sve dobre prethodnike [Selef] od Ehl-us-Sunneh.

6 – Mi odbacivamo ‘Ilm-ul-Kelâm (znanje putem teološke retorike, filozofije itd.). I smatramo da je to jedan od najvećih uzroka zbog čega su se muslimani razjedinili.

7 – Mi ništa ne prihvatamo iz fikhskih knjiga, ništa iz tefsira, ništa iz antičkih historija, ništa iz biografije o Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, osim ako su to Allâh ili Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potvrdili. Mi ne kažemo da ih odbijamo i da nam ne trebaju, već da ne prihvatamo ni jedan sud osim sa pouzdanim dokazom.

8 – Ništa ne prenosimo u svojim knjigama, niti prenosimo na našim predavanjima, niti pripovijedamo osim sa Kur’ânom i pouzdanim hadisima. I mi odbacivamo ono što dolazi iz mnogih knjiga i “savjetnika” kad su u pitanju lažne priče i slabi i izmišljeni hadisi.

9 – Mi ne tekfirimo zbog grijeha, osim ako je u pitanju širk, ostavljanje namaza, ili nevjerstvo. Utječemo se Allâhu od toga.

10 – Vjerujemo da je Kur’ân Allâhov Govor, on nije stvoren.

11 – Mi smatramo da je obavezno surađivati sa svakim muslimanom koji slijedi istinu.

12 – Mi smatramo da je pogrešno dizati pobunu protiv muslimanskih vladara sve dok su oni muslimani. Isto tako smatramo da se putem revolucije ništa ne postiže. Ne, one uništavaju društvo.

13 – Mi smatramo da su sve ove prisutne stranke uzrok razjedinjenosti i slabosti muslimana.

14 – Smatramo da poziv [da'va] Ihvânul Muslimîn nije ispravan poziv koji pridonosi poboljšanju zajednice. Zaista je njihov poziv politički a ne vjerski. Taj poziv se također sastoji od novotarija, zato je to poziv ka neredu [fitna], zasnovan na novotariji, i čitav poziv je sagrađen na novotariji [bid'a]. Savjetujemo braću koji surađuju s njima da ih napuste.

15 – Mi ograničavamo naše razumijevanje Allâhove Knjige i Sunneta Allâhovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na razumijevanje Selefa, a ne na slijepo slijeđenje njihovih individualista. Mi uzimamo istinu bez obzira odakle dolazila. I znamo da ima onih koji tvrde da su Selefije, ali Selefijja nema ništa s njima, jer oni pridonose zajednici ono što je Allâh zabranio.

16 – Vjerujemo da je politika dio Vjere, a onaj ko pokuša odvojiti Vjeru od politike pokušava samo uništiti Vjeru i širiti haos. Ono što je prošireno u nekim muslimanskim zemljama “Vjera pripada Allâhu a država ljudima”, je iz nemuslimanskog doba. Ne, već sve pripada Allâhu!

17 – Vjerujemo da muslimani neće postići slavu i pobjedu osim ako se ne vrate Allâhovoj Knjizi i Sunnetu Allâhovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

18 – Mi mrzimo danas prisutne stranke: pagansku Komunističku stranku, pagansku Ba’th stranku, pagansku Nâsirî stranku, pagansku socijalističku stranku i pagansku Râfidîjsku stranku. I vjerujemo da su svi ljudi podijeljeni na dvije skupine: Allâhova skupina; to su oni koji ‘utvrđuju’ islamske i imanske stubove. I postoji šejtanska skupina; a to su oni koji se bore protiv Allâhovog Šerijata.

19 – Mi se suprostavljamo onima koji potcjenjuju znanje o Sunnetu i koji govore da sada nije vrijeme za Sunnet. Isto tako se suprostavljamo onima koji potcjenjuju rad po Sunnetu Allâhovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

20 – Smatramo da ni jedna skupina nema kapaciteta da se sukobi sa svojim neprijateljima, bile to šije rafidije ili sufije  itd., dok ne budu posjedovali istinsko bratstvo i dok ne budu ujedinjeni na ovoj akÎdi.

22 – Suprostavljamo se onima koji su oholi i koji tvrde da su oni koji pozivaju Allâhu “vehabijski agenti”. I znamo da je njihova pokvarena namjera da razdvoje “obični” narod od učenjaka.

22 – Volimo svoj poziv [da'va] i svoju vjeru ['akîda] više od sebe samih, više od svojih imetaka i svojih potomaka. Tako da ga nismo spremni napustiti ni za zlato ni za srebro. I ovo kažemo kako niko ne bi pomislio da mogu kupiti našu da’vu. Političari ovo već znaju i zato su odustali od pokušaja da je kupe od nas dajući nam visoke položaje i novac.

23 – Volimo vladu shodno onome što je dobro u njima, a mrzimo ih zbog zla kojeg imaju. I mi ne dozvoljavamo da se diže pobuna protiv njih, osim ako vidimo jasni i očiti Kufr kod njih o kojem imamo dokaz od Allâha, i ako smo u  stanju za to.

24 – Mi prihvatamo savjet sa svih strana i mi znamo da smo Tulâb-ul-’Ilm (tragaoci za znanjem). Nekad smo u pravu a nekad pogriješimo. Ponekad smo neuki a ponekad učeni.

25 – Volimo prisutnu ulemu Sunneta. Nadamo se da ćemo se okoristiti s njima i žao nam je što je mnogo njih preselilo.

26 – Mi se suprostavljamo muslimanskim vladarima shodno njihovoj slozi sa neprijateljima islama, bili to amerikanci ili komunisti.

27 – Mi se suprostavljamo nemuslimanskim pozivima poput nacionalizma ili arapskog nacionalizma. Mi im se protivimo i smatramo da su oni neki od razloga pada muslimana.

28 – Mi čvrsto vjerujemo da je zalutao onaj ko poriče hadise o Mehdiju, el-Mesîh ed-Dedžâlu i povratku ‘Îsâ’a sina Merjeminog. Ne mislimo na šiijskog rafidijskog Mehdija. Ne, već mislimo na vođu iz Vjerovjesnikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, porodice, iz Ehl-us-Sunna, koji će ispuniti svijet pravdom, kao što je prethodno bio ispunjen nepravdom i ugnjetavanjem. I kažemo da je on od  Ehl-us-Sunna, zato što klevetanje plemenitih ashaba nije pravda.

Ovo je bio kratki pogled na našu akidu i naš poziv. Spomenuti ove tačke sa dokazima produžilo bi knjigu. Ja sam međutim spomenuo te dokaze u knjizi “El-Mahredž min el-Fitnah”. Tako da onaj ko ima ikakav prigovor, spremni smo da primimo savjet ukoliko je vjerodostojan, da ga odbacimo ukoliko je lažan, i da ga izbjegnemo ukoliko je tvrdoglavo odbijanje. A Allâh zna bolje.

24.02.2013.

Osobe koje Allâh neće pogledati na Sudnjem danu

Autor: Imâm Ahmed bin Šu´ajb en-Nesâ’î

 

Izvor: Sharh Sunan an-Nasâ’î (3/84)

2561 – ´Amr bin ´Alî nas je obavjestio: Jezîd bin Zurej´ nam je ispričao: ´Umer bin Muhammed nam je ispričao od ´Abdullâha bin Jesâr od Sâlima bin ´Abdillâh, a on od svog oca koji je ispričao da je Allâhov Poslanik (sallallahu alejhi we sellem) rekao:

”Tri osobe Allâh (´azze we džell) neće gledati na Sudnjem danu: neposlušnog prema svojim roditeljima, muškobanjastu ženu i ravnodušnu osobu.”

Objašnjenje:

Es-Sujûtî je rekao:

”…muškobanjastu ženu…” – To je žena koja oponaša muškarce u njihovoj odjeći i izgledu. Međutim, pohvalno je da je njezino znanje i mišljenje kao u muškaraca.

”…ravnodušnu osobu.” – To je čovjek koji nije ljubumoran na svoju familiju.

Es-Sindî je rekao:

”…neposlušnog prema svojim roditeljima…” – Osoba koja ne ispunjava prava svojih roditelja.

24.02.2013.

Gdje se nalazi Džennet?

Autor: Imâm Ibn Kajjim-il-Dževzijja

Allâh (te´âlâ) je rekao:

وَلَقَدْ رَآهُ نَزْلَةً أُخْرَى عِندَ سِدْرَةِ الْمُنْتَهَى عِندَهَا جَنَّةُ الْمَأْوَى

On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište.” [1]

Potvrđeno je da se ovo lotosovo drvo nalazi iznad neba. Ono je dobilo to ime zato što sve što se spušta od Allâha prestaje tu kao što  sve što se diže ka Allâhu prestaje tu. On (te´âlâ) je rekao:

وَفِي السَّمَاء رِزْقُكُمْ وَمَا تُوعَدُونَ

”…a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.” [2]

Ibn Ebî Nudžejh je prenio da je Mudžâhid rekao:

”To je Džennet.”

Ovo su ljudi čuli od njega. Ibn-ul-Munzir i drugi su prenijeli u svom Tefsîru da je Mudžâhid rekao:

”To su Džennet i Džehennem.”

Ovo međutim zahtjeva objašnjenje. Džehennem se nalazi dolje a ne iznad neba. Ibn Ebî Nudžejh je od njega prenio slično značenje. Isto je prenio Ebû Sâlih od Ibn ´Abbâsa, jer svako dobro i zlo se spušta s neba. Temeljeći na ovome značenje bi bilo da putevi do Dženneta i Džehennema dolaze od Allâha iznad neba.

´Abdullâh bin Selâm je rekao:

”Allâhovo nejplemenitije stvorenje je Ebûl-Kâsim (sallâllâhu ´alejhi ve sellem) i Džennet je iznad neba.” Prenosi Ebû Nu´ajm.

On također prenosi da je Ibn ´Abbâs rekao:

”Džennet se nalazi iznad sedmog neba. Allâh će ga na Sudnjem danu postaviti gdje On želi. Džehennem se nalazi na sedmoj zemlji.”

Ibn Manda prenosi da je ´Abdullâh bin Mes´ûd rekao:

”Džennet je u četvrtom nebu. Allâh će ga na Sudnjem danu postaviti gdje On želi. Džehennem je na sedmoj zemlji. Allâh će ga na Sudnjem danu postaviti gdje On želi.”

Mudžâhid je rekao:

Pitao sam Ibn ´Abbâsa gdje se Džennet nalazi. On je rekao: ”Iznad sedam nebesa.” Zatim sam ga pitao gdje se Džehennem nalazi. On je rekao: ”Ispod sedam mora.” Prenosi Ibn Manda.

Potvrđeno je u [zbirkama] el-Buhârî i Muslim da je Vjerovjesnik ( sallâllâhu ´alejhi ve sellem) rekao:

”Džennet se sastoji od stotinu nivoa. Između svakog nivoa je razmak koji odgovara razdaljini između nebesa i zemlje.”

Ovo dokazuje da je ono visoko u visini, a Allâh zna bolje.

Ovaj hadis ima dvije verzije. Druga je:

”Džennet se sastoji od stotinu nivoa. Između svakog nivoa je razmak koji odgovara razdaljini između nebesa i zemlje. Allah ih je pripremio za one koji se bore radi Njega.”

Nas šejh [3] ovu verziju smatra jačom. On ne poriče da nivoi Dženneta mogu biti više od sto. Primjer sličnom pitanju je hadis:

”Allah zaista ima devedeset i devet Imena. Onaj ko ih nabroji, ući će u Džennet.”

Tj. od Njegovih Imena je i ovaj broj.

Ono što ukazuje da je ova teorija ispravna, je to da naš Vjerovjesnik (sallâllâhu ´alejhi ve sellem) posjeduje najviši stepen u Džennetu. Nema nivoa iznad njegovog (sallâllâhu ´alejhi ve sellem). Ovi stotinu nivoa je znači za one koji su se borili radi Allâha.

Džennet također ima oblik kupole. Njegov najviši, najširiji i srednji dio je Firdevs a njegov krov je Prijestolje (´Arš). Vjerovjesnik (sallâllâhu ´alejhi we sellem) je rekao u autentičnom hadisu:

”Kada se molite Allâhu, molite za Firdevs koji je džennetski najbolji i najviši dio. Iznad njega (fawqah) se nalazi Prijestolje Milostivog i odatle teku džennetske rijeke.”

Naš šejh Ebûl-Hadždžâdž el-Mizzî je rekao:

”Ispravna predaja je ona u kojoj stoji ”fawquh” sa slovom ”u” poslije [slova] ”q”. U ovom slučaju to biva imenica umjesto priloga [Dharf]. Prema tome, značenje biva da je prijestolje Milostivog njegov krov.”


[1] 53:13-15

[2] 51:22

[3] Šejh-ul-Islâm Ibn Tejmijja ili Imâm el-Mizzî (rahimehumullâh) – a Allâh zna bolje.

24.02.2013.

Selefi o ponašanju

Autor: Imâm Badr-ud-Dîn Muhammed bin Ibrâhîm bin Džamâ’ah el-Hamawî

Ibn Sîrîn je rekao:

”Oni su učili ponašanje na isti način kao što su učili znanje.”

el-Hasan el-Basrî je rekao:

”Ponašanje se učilo dvije godine a nakon toga ponovo dvije godine.”

Sufjân bin ‘Ujejnah je rekao:

”Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je najveća vaga. Sve se treba vagati prema njegovom karakteru, načinu i ponašanju. Ono što je u skladu sa njima je istina, a ono što odstupa od njih je laž.”

Habîb bin aš-Šahîd je rekao svome sinu:

”Dragi sine! Provodi vrijeme sa Fuqahâ’ i sa učenjacima. Uči od njih i upijaj njihovo ponašanje. To mi je draže nego da naučiš mnogo hadîsa.”

Neki su rekli svome sinu:

”Dragi sine! Draže mi je da naučiš jedno poglavlje o ponašanju nego 70 poglavlja o znanju.”

Makhlad bin el-Husejn je rekao Ibn-ul-Mubâraku:

”Mi smo u većoj potrebi za mnogo lijepih ponašanja nego za mnogo hadîsa.”

01.02.2013.

Poslušnost i ljubav prema roditeljima‏

Autor: Imam Muhammed al-Amin aš-Šanqiti
Allah عز وجل je rekao:
”prema njima se, na ovom svijetu velikodušno ponašaj” (31:15)
Ovaj časni ajet naređuje da čovjek bude dobar prema roditeljima koji su nevjernici. Međutim drugi ajet kaže nešto što se može razumjeti kao čista suprotnost:
”Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.” (58:22)
Oni se kombinuju na taj način da je postupanje uopštenije od ljubavi. Osoba može postupati prema drugoj osobi na fin način bez obzira da li je voli ili ne. Da se specifično zabranjuje ne znači da se zabranjuje i uopšteno. Tako nas Allah upozorava da ne smijemo imati ljubav i strasne osjećaje prema bilo kojem nevjerniku, uključujući oca i druge, a istovremeno naređuje čovjeku da lijepo postupa prema roditeljima. Lijepo postupanje ne mora da znači ljubav, jer ljubav spada u djela srca a ne u djela tijela. Ono što ukazuje na to je da je Poslanik صلى الله عليه وسلم dopustio Asmaa’ bint Abi Bakr da vidi svoju majku koja je bila nevjernica.
01.02.2013.

Tekfir na onoga ko kaže da je Kur’ân stvoren

Govornik: ´Âlim Sâlih bin Fauzân el-Fauzân

Pitanje:

  Da li je smatranje da je Kur’ân stvoren veliko nevjerstvo koje čovjeka izvodi iz vjere…

  Odgovor:

Da. Onaj ko to svjesno govori je nevjernik koji je upao u veliko nevjerstvo. Shodno tome su tekfirili džehmijje.

Onaj ko to kaže jer slijepo slijedi druge ili je pogrešno razumio pitanje a ne zna, ta je zabludjeo. On je zabludjeo. Njega ne tekfirimo sve dok ne sazna istinu

01.02.2013.

Princip Imâma Mâlika o Allâhovim Imenima i Svojstvima

Pisac: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Kada je rečeno Mâliku bin Anasu رحمه الله: ”Ebû ‘Abdillâh, Milostivi se Uzdigao iznad ‘Arša. Kako se On Uzdigao”, Mâlik je počeo da se znoji a prisutni su čekali na njegov odgovor. Na kraju je podigao glavu i rekao je pitaocu: ”Uzdizanje nije nepoznato a kakvoća je neshvatljiva. Obavezno je vjerovati u njega a novotarija je pitati o njemu. Ja smatram da si ti zao čovjek.” Nakon toga je naredio da se on izbaci.

Oni koji uzdizanje (Istiwâ’) objašnjavaju kao osvajanje (Istîlâ’) su odgovorili i uputili se putem koji se razlikuje od Mâlikovog رحمه الله odgovora i puta. Mâlikov رحمه الله odgovor je dovoljan za sva druga Svojstva kao spuštanje (Nuzûl), dolazak (Madžî’), ruka, lice i drugo.

Na taj način se na primjer kaže o spuštanju:

”Spuštanje je poznato a kakvoća je nepoznata. Obavezno je vjerovati u njega a novotarija je pitati o njemu.”

Slično se treba reći o svim drugim Svojstvima jer djeluju na isti način kao u Kur’ânu i Sunnetu spomenuto uzdizanje.

04.01.2013.

Uzrok zablude Ehl-ul-Bid´ah

Autor: Šejh ´Abdur-Rezzâk bin ´Abdil-Muhsin el-´Abbâd

Ibn Ebî Dâvûd, rahimehullâh, kaže da ne budeš novotar napuštanjem Kur’âna i Sunneta. Ovdje on nagovještava duboku rupu u koju su upali svi novotari, a to je da su napustili Kur’ân i Sunnet. Da to nisu uradili oni bi bili Ehl-us-Sunnah vel-Džemâ´a a ne Ehl-ul-Ahvâ’ vel-Bid´ah.

Osoba koja je upala u novotarije ne uzima svoju vjeru iz Kur’âna i Sunneta. Onaj ko pogleda na Ehl-ul-Bid´ah  općenito vidjeće da je osnova njihove zablude to što se ne pridržavaju Kur’âna i Sunneta. Oni svoje stavove temelje ili na razumu i mišljenju, snovima, bajkama ili na nečem drugom što uzimaju kao izvor dokaza

04.01.2013.

Koji su temelji Ehl-us-Sunneta?

Autor: Šejh Muhammad bin Sâlih bin ´Usejmîn
Izvor: Fetwâ Arkân-il-Islâm, str. 19-20

 

Pitanje:

Koji su temelji Ehl-us-Sunneta u vjeri (‘akîda) i drugim vjerskim pitanjima?

Odgovor:

Osnovno pravilo Ehl-us-Sunnah wel-Džemâ´a u vjeri i drugim vjerskim pitanjima je da se u potpunosti drže Allâhove Knjige, Sunneta Njegovog Poslanika (sallallâhu ´alejhi ve sellem) i upute i metodike na kojoj su bile pravovjerne halife. Allâh (te´âlâ) je rekao: 

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

”Reci: ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je.” [1]

مَّنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللّهَ وَمَن تَوَلَّى فَمَا أَرْسَلْنَاكَ عَلَيْهِمْ حَفِيظًا

“Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!” [2]

Ovo važi za dijeljenje ratnog plijena. Šta onda vrijedi za šerijatska pitanja?

Isto tako Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) bi petkom propovjedao:

”Zaista, najbolji govor je Allâhov Govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda. Najgore stvari su novouvedene, jer je svaka novouvedena stvar novotarija, svaka novotarija je zabluda a svaka zabluda je u Vatri.” [3]

On je također rekao:

”Držite se mog Sunneta i sunneta poslije mene pravovjernih i upućenih halifa. Zagrizite ga kutnjacima. Izbjegavajte novouvedene stvari, jer je zaista svaka novouvedena stvar novotarija a svaka novotarija je zabluda.” [4]

Mnogo je tekstova po ovom pitanju. Metodika i put Ehl-us-Sunnah wel-Džemâ´a je znači pridržavanje Allâhove Knjige, Sunneta Njegovog Poslanika (sallallâhu ´alejhi ve sellem) i pravovjernih halifa.

Od ovih temelja je također to da oni održavaju vjeru, ne razilaze se te se pokoravaju Njegovim (te´âlâ) Riječima:

شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّى بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى وَعِيسَى أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ

“On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” [5]

Ako bi i bilo razilaženja među njima, to je onda dozvoljeno razilaženje. Ovo razilaženje ne vodi ka tome da srca budu pogođena. Ne, umjesto toga nalaziš ih bliskim i dragim.

 


[1] 3:31

[2] 4:80

[3] Muslim (867)

[4] Ebû Dâvûd (4607), et-Tirmizî (2678), Ahmed (4/126-127), ed-Dârimî (1/44-45), Ibn Mâdže (42-43), el-Hâkim (1/95) i dr.

[5] 42:13

02.01.2013.

Svjedočenje (šehadet) i njegovi uvjeti

Govornik: Imâm ´Abdur-Rahmân bin Hasan Âl eš-Šejh
Izvor: Feth-ul-Medžîd, str. 73

Svjedočenje “da ne postoji božanstvo koje istinski zaslužuje da biva obožavano, osim Allaha” (Šehadet en La ilaha illa Allah) ima sedam uvjeta. Ako se svih sedam uvjeta ne upotpune, svjedočenje se smatra nevažećim.

1 – Znanje (‘Ilm) koje negira neznanje.

2 – Ubjeđjenje (Jeqin) koje negira sumnju.

3 – Prihvatanje (Qabul) koje negira poricanje.

4 – Pokornost (Inqiyad) koja negira nepokornost.

5 – Iskrenost (Ihlas) koja negira idolopoklonstvo (Širk).

6 – Istinitost (Sidq) čime se negira laž.

7 – Ljubav (Mahabbah) koja negira svoju suprotnost.

U ovom hadisu se nalazi dokaz da je Tevhid – obožavanje samo Allaha i udaljavanje od idolopoklonstva – prva obaveza. Zbog toga je poslanik (salla Allahu alejhi ve sellem) rekao:

”Narode moj, Allaha obožavajte – vi nemate drugog boga osim Njega!” [1]

[1] 7:59.

24.12.2012.

Imâm Ibn Bâz o slavljenju božića i Nove godine

Govornik: Imâm ´Abdul-´Azîz bin ´Abdillâh bin Bâz
Izvor: Medžmû´ Fetâvâ ve Mekâlât Mutenevvi´ah (6/405)

Pitanje:

Neki muslimani učestvuju u kršćanskim praznicima. Šta vi kažete o tome?

Odgovor:

Muslimanima i muslimankama nije dozvoljeno da učestvuju u praznicima kršćana, židova i drugih nevjernika. Činjenica je da je obavezno kloniti se toga. Onaj ko oponaša jedan narod njemu pripada. Poslanik, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, nas je upozorio na oponašanje njih i njihovog ponašanja. Vjernici i vjernice moraju izbjegavati ovo. Nije im dozvoljeno pomagati na bilo koji način koji podržava njihove praznike. Njihovi praznici se suprostavljaju Šerijatu i prema tome nije dozvoljeno učestvovati u njima, surađivati s njihovim narodom ili čak pomagati im sa čajem, kahvom ili čak sa posuđem. Allâh, subhânehu, kaže:

وَتَعَاوَنُواْ عَلَى الْبرِّ وَالتَّقْوَى وَلاَ تَعَاوَنُواْ عَلَى الإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَاتَّقُواْ اللّهَ إِنَّ اللّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha jer Allah strašno kažnjava.” [1]

Učestvovati sa nevjernicima u njihovim praznicima je jedan način pomaganja u grijehu i neprijateljstvu.

 


[1] 5:2

05.12.2012.

Općenito znanje o Ezânu i Ikâmetu

Autor: Imâm Muveffek-ud-Dîn bin Qudâma el-Makdisî (d. 620)
Izvor: al-Muqni´ (1/102-106)

Ezân i Ikâmet su propisani samo za pet dnevnih namaza i ni jedne druge. Za njih su odgovorni muškarci a žene ne.

To je obavezno samo jednoj skupini muslimana. Ukoliko oni to izvrše, ostali ne trebaju.

Ako se jedan grad ujedini da ga ne izvrši, vlasti će se početi boriti protiv njih.

Prema najdominantnijem stavu Ahmeda nije dozvoljeno biti zaposlen za učenje Ezâna i Ikâmeta. Ukoliko se ne nađe neko ko će to uraditi dobrovoljno, vladar će odabrati nekoga i dati mu novac iz muslimanske  banke.

Muezzin treba imati jak glas i treba biti pouzdan i učen o vremenima (namaza). Ako se dvije osobe spore o mjestu, osoba sa boljim Ezânom ima prednost nad drugim. Zatim se uzima u obzir njihova vjera i razum i daje se prednost boljem. Zatim se uzima u obzir izbor komšija. Ako su jednaki i u tome, onda će odrediti izvlačenjem [lutrijom].

Ezân se sastoji od petnaest rečenica i neće se izvršavati kao Ikâmet. Ikâmet se sastoji od jedanaest rečenica. Nema štete ako bi čovjek učio Ezân kao Ikâmet ili Ikâmet kao Ezân. U Ezânu za Sabah, muezzin će reći:

“Es-Salâtu khajrun minen-Newm.” [1]

Ovo će izgovoriti dva puta.

Preporučeno je da se Ezân uči sporije a Ikâmet brže.

Muezzin će pozivati na namaz u čistom stanju i stojeći. Stajaće na visokom mjestu okrenut prema Kibli. Kada dođe do “Hajja ´alâs-Salâh, hajja ´alâs-Salâh”, okrenut će se desno i lijevo bez micanja nogu. Također će staviti prste u uši.

Onaj ko uči Ezân će učiti i Ikâmet. Učit će Ikâmet sa istog mjesta sa kojeg je učio Ezân ako mu to nije teško.

Ezân je ispravan samo ako izgovori dođu redoslijedom i da dođu jedni iza drugih sa podjednakim razmacima. Ukoliko se ne izgovore redoslijedom ili ako bi vladala duža tišina ili zabranjeni govor između, on se smatra neispravnim.

Nije dozvoljeno učiti Ezân prije vremena. Jedini izuzetak je Sabah. U ovom slučaju dozvoljeno je učiti Ezân poslije pola noći.

Preporučeno je kratko sjesti poslije akšamskog Ezâna a zatim proučiti Ikâmet.

Onaj ko spaja dva namaza ili naklanjava propuštene namaze, učit će Ezân za prvi namaz a Ikâmet za svaki.

Da li je dozvoljeno djeci koja posjeduju razboritost da uče Ezân [spolno] zrelim ljudima? Ahmed bin Hanbel ima dva mišljenja po tom pitanju.

Da li je dozvoljeno velikom griješniku ili osobi sa govornom mahanom da uči Ezân? Hanbelije  imaju dva mišljenja po tom pitanju.

Preporučeno je osobi koja čuje Ezân da ponavlja ono što je čula. Jedini izuzetak je kada muezzin dođe do “Hajja ´alâs-Salâh”. U ovom slučaju reći  će:

“Lâ havle ve lâ kuvvete illâ billâh-il-´Alijj-il-´Azîm.” [2]

Kada muezzin završi prouči se:

“Allâhumme Rabbe hâzih-id-Da´vah et-Tâmmah wes-Salât-il-Kâ’imah. Âti Muhammeden el-Wesîlah wel-Fadîlah wed-Deredžeh er-Refî´ah. Web´asu el-Mekâm el-Mahmûd ellezî we´adtehu. Inneke lâ tuhlifu el-Mî´âd.” [3]


[1] Namaz je bolji od sna.

[2] Nema pokreta niti moći osim sa Allâhom, Uzvišenim, Silnim.

[3] Allâhu, Gospodaru ovoga savršenog poziva i ovog uspostavljenog namaza! Podari Muhammedu Wesîlah, uzvišeni položaj iznad svih ostalih stvorenja i visoki stepen. Podari mu Pohvalnu poziciju koju Si mu obećao. Ti zaista ne kršiš Svoja obećanja.

05.12.2012.

Značenje ogovaranja ashaba

Autor: ´Alim Sâlih bin Fauzân al-Fauzân

 

Pitanje:

Koji je propis za ogovaranje ashaba i šta znače riječi poslanika صلى الله عليه وسلم:

”Ne ogovarajte moje ashabe”?

Odgovor:

Ogovaranje ashaba znači ponižavati ih, kritikovati ih i tražiti njihove greške iz strasti i mržnje. Jer samo onaj ko je neprijatelj islama ogovara ashabe i muslimane. Ashabi su oni koji su prenijeli islam nakon poslanika صلى الله عليه وسلم. Oni su ga širili na Istoku i Zapadu. Oni su prenijeli znanje i naučili ljude. Allah عز وجل je rekao:

وَالَّذِينَ جَاؤُوا مِن بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ

”Oni koji posle njih dolaze -govore: Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.”( 1)

Ashabima ne škodi da ih ogovaraju ljudi koji su zli i kojima su islam i muslimani mrski. Allah جل وعلى je rekao:

قُلْ مُوتُواْ بِغَيْظِكُمْ

Reci: Umrite od muke ! (2)

Takođe je rekao na kraju sure ”Al-Fath” nakon što je pomenuo ashabe:

لِيَغِيظَ بِهِمُ الْكُفَّارَ

Dakle samo se nevjernici ljute na ashabe. Što se tiče vjernika, oni ih vole i govore:

رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَؤُوفٌ رَّحِيمٌ

Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si zaista, dobar i milostiv.(4)

Kao što je rečeno, samo ih ogovaraju ljudi koji su zli i kojima je islam mrzak.

1 59:10

2 3:119

3 48:29

4 59:10

05.12.2012.

Vjerovanje bez djela je Irdžâ’

Autor: Šejh Sâlih bin Fauzân el-Fauzân
Izvor: Šerh  ´Aqîdat-il-Imâm Muhammad bin ´Abdil-Wahhâb, str. 37

Najgore Murdžije  su Džehmijje koji kažu da se vjerovanje nalazi u spoznaji srca iako ono ne bi bilo potvrđivano. Osoba je zapravo vjernik sve dok zna svojim srcem iako ne potvrđuje, govori ili djeluje. Sve dok čovjek zna, on se smatra vjernikom. Ovo je najodvratnije mišljenje koje murdžije imaju.

Dakle, Irdžâ’ znači odgađanje djela od vjerovanja, isključivanje djela od vjerovanja i smatranje da osoba može biti vjernik iako ona ne djeluje, ne obavlja molitvu, ne posti, ne obavlja hadždž niti radi bilo šta drugo. On je vjernik i kad bi učinio najgore grijehe. Oni smatraju da grijesi ne umanjuju njegovo vjerovanje. Sve dok njegovo srce posjeduje spoznaju, njegovo vjerovanje je potpuno makar on počinio blud.

05.12.2012.

Koji faktori ukazuju na postojanje Allâha?

Autor : Imâm Muhammad bin Sâlih bin ´Usejmin
Izvor: Sharh Thalâthat-il-Usûl, str. 80-84
Dâr-uth-Thurayyâ, 1417/1996

Postoje četiri faktora koji ukazuju na postojanje Allâha:

1. Urođena priroda.(Fitra)
2. Razum.
3. Uputa.
4. Osjećaj.

Što se tiče urođene prirode (Fitre), ona ukazuje na Njegovo postojanje na sljedeći način:

Sva stvorenja su stvorena sa urođenom vjerom u Stvoritelja bez potrebe prethodnog razmišljanja i učenja. Samo onaj ko dobije nešto iskrivljeno u svom srcu, odstupa od ove prirode. Poslanik (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem) je rekao (u značenju):

Sva djeca se rađaju sa urođenom fitrom. Zatim ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.”

Što se tiče razumskog dokaza za postojanje Allâha, opće je poznato da sva ranija i kasnija stvorenja trebaju Stvoritelja, tj. nekog Ko ih je stvorio. Ništa ne može nastati samo od sebe, niti može nastati slučajno.

Nemoguće je da nešto nastane samo od sebe, jer ništa ne može stvoriti samo sebe. Kako može, nešto što je bilo nepostojuće, stvarati?

Povrh toga, ništa ne može nastati slučajno. Svi događaji moraju imati nešto što ih pokrene. Red koji izaziva divljenje u onom što postoji, ovaj povezani sistem i jedinstvo, onemogućuje da bude slučajnost. Nešto što nastane slučajno nema ni svoje postojanje u redu, a da ne govorimo o opstanku i razvoju.

Ako je nemoguće za ova stvorenja da nastanu sama od sebe ili slučajno, onda to zahtjeva da imaju Stvoritelja, a to nije niko drugi do Allâh, Gospodar stvorenja.

Allâh (ta´âlâ) je spomenuo ovaj razumski dokaz i uvjerljivi argument u poglavlju ”at-Tûr”. On je rekao:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ

Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” [1]

To hoće reći, da nisu stvoreni bez Stvoritelja i da nisu sami sebe stvorili. Ovo zahtjeva da je Allâh (tabârak we ta´âlâ) njihov Stvoritelj. Zato je rekao Djubayr bin Mut´im (radhiya Allâhu ´anh) kada je čuo Allâhovog Poslanika (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem) da uči ajete:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ أَمْ خَلَقُوا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بَل لَّا يُوقِنُونَ أَمْ عِندَهُمْ خَزَائِنُ رَبِّكَ أَمْ هُمُ الْمُصَيْطِرُونَ

Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju (oni nisu ni u šta sigurni). Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!” [2]

“Moje srce je htjelo izletjeti. To je bio prvi put kad se vjerovanje usadilo u moje srce.”

Djubayr je u to vrijeme bio mnogobožac. [3]

Da uzmemo jedan primjer. Recimo da ti neko ispriča o jednom visokom dvorcu koji je okruzen vrtovima kroz koje rijeke teku. Napunjen je dušecima i krevetima i ukrašen je sa svim vrstama nakita. Ako bi ova osoba kasnije rekla da je ovaj dvorac i sve što on sadrži, nastalo samo od sebe ili slučajno, ti bi odmah to porekao, optužio ga za laž i smatrao bi njegov govor besmislicom. Da li je onda moguće da je ovo prostrano stvorenje sa zemljom, nebesima, nebeskim tijelima i prekrasno i zadivljujuće stanje nastalo samo od sebe ili slučajno, bez Stvoritelja.

Što se tiče propisanih dokaza za postojanje Allâha, to piše u svim objavljenim Listovima (Suhufi). Svi oni korisni propisi za stvorenja koja se nalaze u njima (Listovima), su dokaz da dolaze od Mudrog Gospodara koji dobro poznaje Svoja stvorenja. Obavještenja o stvorenju su posvjedočena od svakodnevnih događaja, koji dokazuju da dolaze od Gospodara koji je sposoban da stvori ono o čemu je obavijestio.

Što se tiče dokaza osjećaja za Allâhovo postojanje, sastoje se od dva načina:

Prvi: Mi čujemo i vidimo kako molitve bivaju uslišane i oni koji se nalaze u nevolji budu pomognuti. Ovo je uočljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

وَنُوحًا إِذْ نَادَى مِن قَبْلُ فَاسْتَجَبْنَا لَهُ

I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo.” [4]

إِذْ تَسْتَغِيثُونَ رَبَّكُمْ فَاسْتَجَابَ لَكُمْ

I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao.” [5]

U ”Sahîh al-Bukhârî” prenosi se od Enesa bin Mâlika (radhiya Allâhu ´anh) koji je rekao:

Jedan petak kad je Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi ve sellem) stojao i propovijedao, jedan beduin je ušao (u džamiju) i rekao: “Allahov Poslaniče, imetak nam propada i familije gladuju. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao ruke i molio. Nije prošlo malo a oblaci su se već bili nagomilali kao brda. Nije stigao ni sići s minbera, a kiša je već curila niz njegovu bradu. Slijedeći petak je došao isti beduin, ili jedan drugi, i rekao: “Allâhov Poslaniče, kuće se ruše a imetak biva prelijevan. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao svoje ruke i molio. “Allâh, oko nas a ne na nas.” Nije pokazao (prstom) na bilo koji pravac, a da nije prestala.”

Još i danas su uslišane molitve (onih koji mole) očevidni događaj onima koji se iskreno okrenu Allâhu (te´âlâ) i ispune uvijete da molitva bude uslišana.

Drugi: Poslanikovi znakovi, zvani “čuda”, koja su ljudi vidjeli i o kojima su čuli, su uvjerljivi dokazi da Onaj Koji ih je poslao, postoji. A to je Allâh (te´âlâ). Ova pitanja su iznad normalnih ljudskih pojava. Allâh (te´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda Svojim vjerovjesnicima.

Primjer za to su Mûsâovi (sallâ Allâhu ´aleji ve sellem) znakovi. Allâh (te´âlâ) mu je naredio da udari more svojim štapom. Kad je to uradio, more se razdvojilo u dvanaest suhi puteva a voda između njih je stajala poput zidova. Allâh (te´âlâ) je rekao:

فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ

I Mi objavismo Mûsâu: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; [6]

Drugi primjer je ‘Îsâov (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem )znak. On je oživljavao mrtve i dizao ih iz kaburova s Allâhovom dozvolom. Allâh (te´âlâ) je rekao:

وَأُحْيِـي الْمَوْتَى بِإِذْنِ اللّهِ

I oživljavaću mrtve, voljom Allâhovom.” [7]

وَإِذْ تُخْرِجُ الْمَوتَى بِإِذْنِي

I kada si, voljom Mojom, mrtve dizao.” [8]

Treći primjer je Muhammed (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem). Kada su ga Kurejšije upitali da im pokaže jedan znak, on je pokazao na mjesec koji se tada podijelio u dvije polovice. Ovo su vidjeli ljudi. U vezi s ovim On (te´âlâ) je kazao:

اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانشَقَّ الْقَمَرُ وَإِن يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُّسْتَمِرٌّ

Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: “Čarolija neprestana!” [9]

Ovi materijalni znakovi koje Allâh (te´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda vjerovjesnicima, je uvjerljiv dokaz Njegovog (te´âlâ) postojanja.

 


[1] 52:35.

[2] 52:35-37.

[3] Prenosi se od al-Bukhârîje.

[4] 21:76.

[5] 8:9.

[6] 26:63.

[7] 3:49.

[8] 5:110.

[9] 54:1-2.

05.12.2012.

Kadr je Allâhova tajna

Autor : Imâm Ibn Ebîl-´Izz el-Hanefî
Izvor: Šerh el-´Akîdah et-Tahâvijjeh, str. 249-250

Predodređenje je Allâhova tajna u stvorenju i On je Taj koji stvara i uništava, čini nekog siromašnim a nekog drugog bogatim, daje život i uzrokuje smrt, zavodi i upućuje.

´Alî (radijallâhu ´anh) je rekao:

“Predodredba je Allâhova tajna i zato je ne otkrivamo.”

Razilaženje među ljudima oko ovog pitanja je poznato.

Ehl-us-Sunneh wel-Džemâ´ah vjeruje da sve što se dešava, događa se shodno Allâhovom predodredbom i propisom i da je Allâh taj koji stvara djela stvorenja. On (te´âlâ) je rekao:

نَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

“Mi doista sve s određenjem stvaramo.” [1]

Oni (ehl-us-sunneh) vjeruju da Allâh (te´âlâ) želi da nevjernik bude nevjernik, ali On nije zadovoljan s time niti On to voli. Znači, On to želi općenito, ali to ne voli vjerski.

Ovome se suprostavljaju Kaderijje i Mu´tezile. Oni tvrde da Allâh želi da nevjernik vjeruje, ali da to nevjernik ne želi. Oni su prihvatili ovo da ne bi rekli:

“Allâh je želio da nevjernik ne vjeruje i zato ga je kaznio.”

Oni pokušavaju izbjeći jedno pitanje a padaju u nešto što je još gore. Ono što oni govore zahtjeva da volja nevjernika nadmašuje volju Allâha (te´âlâ). Oni kažu da je Allâh htio da nevjernik vjeruje, ali da je nevjernik htio suprotno. Kao zaključak, volja nevjernika se obistinila za razliku od Allâhove (te´âlâ) volje. Ovo je od najodvratnijih vjerovanja. Ovo je mišljenje koje je lišeno dokaza. Činjenica je da se ono suprostavlja dokazima.

´Amr bin el-Hejsam je rekao:

“Sjeli smo na brod a u njemu je bio jedan kaderijja i jedan vatropoklonik. Kaderijja reče vatropokloniku: “Postani musliman!” Vatropoklonik reče: “Ako Allâh hoće.” Kaderijja reče: “Allâh hoće a šejtan neće.” Zatim vatropoklonik reče: “Allâh je htio i šejtan je htio i bilo je onako kako je šejtan htio. Ovo je jedan jak šejtan.”

U drugoj formulaciji kazano je da je rekao:

“Ja sam s onim koji je najjači.”

Isto je rekao jedan beduin na jednom od ´Amr bin ´Ubejdovih [2] sijela:

“O ljudi! Moja deva je ukradena. Molite se Allâhu da mi je vrati.” Zatim je ´Amr bin ´Ubejd rekao: “Allâhu, Ti nisi htio da deva bude ukradena ali je sad ukradena. Povrati mu je nazad.” Zatim je beduin rekao: “Ne treba mi tvoja molitva.” On upita: “Zašto ne?” Zatim je beduin rekao: “Plašim se toga da na isti način kao što On nije htio da bude ukradena pa je ukradena, da On htjedne da mi se vrati a da mi se ona ne vrati nazad.”

Jedan je čovjek rekao Ebû ´Isâmu el-Kastalânîu:

“Da li je On pravedan ako me ne želi uputiti i umjesto toga me zavede a zatim me kazni?”

Zatim je Ebû ‘Isâm odgovorio:

“Ako je uputa nešto nad čime On odlučuje, On je može dati kome On hoće a zabraniti je kome On hoće.”


[1] 54:49

[2] Jedan od najvećih Mu´tezilija.

05.12.2012.

Îmân raste i opada

Autor: Imâm Ebû Bekr el-Âdžurrî
Izvor: ash-Sharî´ah, str. 117-124

91 – ´Abdullâh bin Rabî´ah el-Hadramî prenosi od Ebû Hurejre koji je rekao:

”Îmân raste i opada.”

92 – Zirr bin Hubejš je rekao:

”´Umer bin el-Hattâb je znao reći svojim sljedbenicima: ”Dođite! Hajdemo povećati svoj Îmân”, a zatim bi se prisjećali Allâha.”

93 – ´Abdullâh bin ´Ukejm je rekao:

”Čuo sam ´Abdullâh bin Mes´ûda kako kaže: ”Allâhu, povećaj moj Îmân, ubjeđenje i razumjevanje.””

94 – Muhammed bin ´Alî je rekao:

”Îmân raste i opada. On raste sa pokornošću i opada sa nepokornošću. Međutim, ne može se reći da Islâm raste i opada.”

95 – Ibn Mes´ûd (radijallâhu ´anh) je rekao:

”Allâh (´azze we džell) je u Svojoj Knjizi spojio milostinju i molitvu. Onaj ko ne plaća milostinju, nema molitve.

96 – Muhammed bin Sulejmân Lu’ajn je rekao:

”Čuo sam da je Sufjân bin ´Ujejna više puta rekao: ”Îmân je govor i djelo. Ovo smo naučili od onih prije nas. Nema govora bez djela.” Rečeno mu je: ”Raste i opada?” On reče: ”Šta drugo?””

97 – Muhammed bin el-Kâsim el-Asdî je rekao:

”Čuo sam da je Sufjân es-Sevrî rekao: ”Îmân raste i opada. Îmân je ono što je u srcu i što se potvrđiva djelima.””

98 – ´Abdur-Rezzâk je rekao:

”Čuo sam da su Sufjân es-Sevrî, Mâlik bin Enes, Ibn Džurejdž i Ma´mar govorili:

”Îmân je govor i djelo. On raste i opada.””

99 – Fudajl je rekao: ”Čuo sam kako el-Avzâ´î kaže:

”Îmân je govor i djelo. On raste i opada. Pripazite se onoga ko kaže da on niti raste niti opada, jer takav je zaista inovator.””

100 – Ebû Dâvûd je rekao:

”Čuo sam da Ahmed bin Hanbel kaže:

”Îmân je govor i djelo. On raste i opada.””

101 – Ahmed je rekao: ”Vakî´ je rekao:

”Îmân raste i opada.” Ovo je također mišljenje Sufjâna.”

05.12.2012.

Mi govorimo samo ono što su Selef govorili

Autor: Imâm Ismâ´îl bin Kesîr ed-Dimeškî
Izvor: Tefsîr el-Qur’ân el-´Azîm (2/296)
Mu’assasah ar-Risâlah, 1422/2001

Allah (te´âlâ) je rekao:

Zatim se uzvisio iznad Prijestolja.” [1]

Ljudi imaju nevjerovatno mnogo gledišta po ovom pitanju. Mi, međutim, smatramo da ne treba duboko ulaziti u to.

Po ovom pitanju kažemo samo ono što su Selef us-Sâlih govorili. Među njima su Mâlik, Avzâ´î, Sevrî, Lejs bin Sa´d, Šâfî, Ahmed, Ishâk bin Râhavejh i drugi tadašnji kao i sadašnji muslimanski Imâmi. Oni su vjerovali u to onako kako je došlo, bez:

1 – zamišljanja toga (Takjîf)
2 – poređenja toga (Tashbîh)
3 – poricanje toga (Ta´tîl)

Ono što Mushabbihah vjeruje (o Allahu) biva odbačeno od Allâha, jer ni jedno stvorenje se ne može porediti s Njim.

Ništa nije kao On, On sve čuje i sve vidi.” [2]

To je kao što su Imâmi govorili. Jedan od njih je Nu´ajm bin Hammâd el Khuzâ´î , učitelj Buhârîa, koji je rekao:

”Onaj ko poredi Allâha s Njegovim stvorenjem je postao nevjernik. Onaj ko poriče ono s čime je Allâh opisao Sam Sebe je postao nevjernik. Ne postoji nikakvo poređenje (Tashbîh) u onome s čime su Allâh i Njegov Poslanik (sallallâhu ´alejhi we sellem) opisali Allaha.”

Onaj ko potvrdi o Allâhu (te´âlâ) ono što se spomenulo u jasnim ajetima i autentičnim hadisima na način kako to doliči Allahovom Veličanstvu i odbaci sve nedostatke o Njemu (te´âlâ), taj ide putem upute.


[1] 7:54

[2] 42:11

12.11.2012.

Stubovi, obaveze i preporuke u namazu

Autor: Imâm Muveffek-ud-Dîn bin Kudâma

Namaz ima dvanaest stubova:

1 – Stajanje.

2 – Početni tekbir [Takbîrat-ul-Ihrâm].

3 – Učenje el-Fâtihe.

4 – Rukû´.

5 – Dizanje sa Rukû´.

6 – Sudžûd.

7 – Sjedenje između Sudžûd.

8 – Smirenost i spokojstvo u radnjama.

9 – Zadnji Tešehhud.

10 – Sjedenje na zadnjem Tešehhudu.

11 – Prvi Taslîm.

12 – Vršenje radnji po redosljedu.

Onaj ko svjesno napusti neki od njih, namaz mu biva nevažeći.

Namaz ima devet obaveza:

1 – Tekbîr mimo početnog tekbira.

2 – Reći “Semi´allâhu limen hamideh.”

3 – Reći “Rabbenâ we lek el-Hamd“, nakon dizanja sa Rukû´a.

4 – Reći “Subhâne Rabbîel-´azîm” i “Subhâne Rabbîel-e´lâ” jedanput na odgovarajućim mjestima.

5 – Reći “Rabbigfir lî” jedanput između dvije sedžde.

6 – Prvi Tešehhud.

7 – Sjedenje na prvom Tešehhudu.

8 – Dova za blagoslov Vjerovjesniku (sallallahu alejhi ve sellem)

9 – Drugi Teslîm po jednom od Ahmedovih stavova.

Onaj ko svjesno ostavi neku od njih, namaz mu biva nevažeći. Onaj ko nesvjesno ostavi neku od njih, uradiće Sehvi sedždu [Sudžûd-us-Sahû]. Ahmed ima jedno drugo mišljenje koje kaže da su radnje preporučene i da namaz ne biva poništen ukoliko bi izostale.

Namaz ima dvanaest preporuka:

1 – Učenje: “Subhânekellâhumme we bi hamdike wa ta´âlâ džedduke we lâ ilâhe Gajruke.”

2 – Učenje: “E´ûzu billâhi min-eš-Šejtân-ir-Radžîm.”

3 – Učenje: “Bismillâh-ir-Rahmân-ir-Rahîm.”

4 – Izgovaranje: “Âmîn”.

5 – Učenje sure.

6 – Glasno učenje.

7 – Tiho učenje.

8 – Učenje: “Mal‘u-us-Semâ‘ we Mal‘u-ul-Erd wa Mal‘u ma ši‘ta min šej‘in ba´d” poslije riječi: “Rabbenâ we lek el-Hamd”.

9 – Reći “Subhâne Rabbîel-´azîm” i “Subhâne Rabbîel-e´lâ” više od jedanput na odgovarajućim mjestima.

10 – Reći “Rabbigfir lî” više od jedanput između dvije sedžde.

11 – “E´ûzu billâhi min ´Azâbi Džehannem we min ´Azâb-il-Kabr we min Fitnet-il-Mahjâ wel-Memât we min Fitnet-il-Mesîh ed-Dedždžâl” na zadnjem Tešehhudu.

12 – Kunût dova na Vitru.

Ove radnje su preporučene. Ukoliko izostanu, namaz se i dalje smatra važećim. Nije obavezno učiniti Sudžûd-us-Sahû za njih.

Da li je propisano? Ahmed ima dva mišljenja. Isto tako namaz ne biva pokvaren ukoliko bi neka druga radnja mimo ovih preporučenih radnji izostala niti je propisano uraditi Sudžûd-us-Sahû za njih.

10.11.2012.

Osoba u potpunosti pripada Allâhu

Autor: Imâm Ibn Kajjim-il-Dževzijja

Šta zapravo posjeduje osoba ako njome upravlja Allâh a njezina duša se nalazi u Njegovoj Ruci, i srce među Njegova dva Prsta i On ga prevrće kako On hoće, i njezin život koji je u Njegovoj Ruci, i njezina smrt koja je u Njegovoj Ruci, i njezina sreća se nalazi u Njegovoj Ruci, i njezina nesreća se nalazi u Njegovoj Ruci?

Pokreti, mirovanje, govor i djela se dešavaju tek nakon Njegove dozvole i volje. Niko se ne pokreće bez Njegove dozvole. Niko ne djeluje bez Njegove volje.

Ako On osobu prepusti samoj sebi, prepusti joj nesposobnost, slabost, nemar, grijeh i grešku.

Ako je prepusti nekom drugom, prepusta je nekom ko ne posjeduje štetu, korist, život niti oživljenje. Ako je On napusti, neprijatelj je osvoji i zarobi.

Ona ne može biti bez Njega ni jedan tren oka. Ona Ga treba za sve, za skriveno kao i očigledno.

Pored toga, ona Mu okreće leđa i svojim grijesima uzrokuje Njegovu srdžbu. Ovo ona radi iako Ga treba sasvim i potpuno.

Međutim, Njemu će se vratiti i pred Njim će stajati

01.11.2012.

Čestitanje nevjerničkih praznika

Autor: Imâm Muhammed bin Sâlih bin ´Usejmîn

Pitanje:

Koji je sud o čestitanju božića nekome? Kako da im odgovorimo ako oni nama čestitaju? Je li dozvoljeno prisustvovati njihovim svečanim gozbama? Je li grijeh izvršiti neke od spomenutih radnji bez namjere? Može se desiti da to osoba uradi kako bi ih zadovoljila ili zato što se stidi i ne želi da ih vrijeđa.

Odgovor:

Vlada saglasnost da je zabranjeno čestitati nevjernicima božić i sve ostale praznike. Ovo je spomenuo Ibn-ul-Kajjim (rahimehullâh) u svojoj knjizi i rekao:

”Međutim, vlada saglasnost da im je zabranjeno čestitati nevjerničke ceremonije poput praznika i posta. Na primjer da kažeš:

”Sretan praznik.”

Ako ovo nije nevjerstvo, onda je barem teški grijeh. Ovaj grijeh je  ozbiljan kao da im čestitaš zato što padaju licem na tlo pred krstom. Činjenica je da Allâh ovo smatra gorim nego da nekome čestitaš zato što je pio alkohol, ubio osobu, počinio blud i slično.
Mnogo ljudi koji ne znaju vrijednost vjere padaju u ovu grešku. Oni ne znaju koliko je odvratan grijeh kojeg su počinili. Onaj ko čestita robu za grijeh, inovaciju ili nevjerstvo, sam sebe je izložio Allâhovom gnjevu i srdžbi.”

Razlog zbog kojeg je zabranjeno čestitati im njihove praznike je da to znači prihvatanje i zadovoljstvo njihovih nevjerničkih ceremonija iako osoba lično nije zadovoljna ovim nevjerstvom. Zabranjeno je jednom muslimanu da biva zadovoljan nevjerničkim ceremonijama i da im čestita. Allâh (te´âlâ) nije zadovoljan time. On (te´âlâ) je rekao:

إِن تَكْفُرُوا فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنكُمْ وَلَا يَرْضَى لِعِبَادِهِ الْكُفْرَ وَإِن تَشْكُرُوا يَرْضَهُ لَكُمْ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى ثُمَّ إِلَى رَبِّكُم مَّرْجِعُكُمْ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ إِنَّهُ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ

“Ako vi ne budete vjerovali, pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem Svojih robova. A ako budete zahvalni, On će tim biti zadovoljan. A nijedna duša neće nositi grijehe druge! Poslije ćete se svome Gospodaru vratiti, pa će vas On o onom što ste radili obavijestiti. Zaista, On zna šta se krije u srcima.” [1]

الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِينًا

”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” [2]

Znači zabranjeno je čestitanje ovih praznika bez obzira učestvovala osoba u tim praznicima ili ne.

Ako oni međutim nama čestitaju i požele nam sretan praznik, mi nećemo odgovarati. Jer ovaj praznik nije naš praznik. Allâh (te´âlâ) nije zadovoljan ovim praznikom. Ovi praznici su ili uvedeni u njihovu vjeru ili su propisani ali ih je Islâm dokinuo sa Muhammedom (sallallahu alejhi ve sellem) kada je poslan svim stvorenjima. Allâh (te´âlâ) je rekao:

وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الإِسْلاَمِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ

“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.” [3]

Također, muslimanima je zabranjeno da im se odazovu na poziv njihovim praznicima, zato što je ovo najveća vrsta čestitanja jer osoba tu učestvuje.

Isto tako, muslimanima je zabranjeno da oponašaju nevjernike s time da sami organizuju slične praznike, međusobno izmjenjuju poklone, dijele slatkiše, prave blagovaone stolove, da ne rade neke dane i slično.

Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:

”Onaj ko oponaša jedan narod pripada njemu.”

Šejh-ul-Islâm Ibn Tejmijje je rekao u svojoj knjizi ”Iqtidhâ’-us-Sirât al-Mustaqîm Mukhâlafah Ashâb-il-Djahîm”:

”Imitirati neke od njihovih praznika zahtjeva ljubav prema laži koju oni slijede.”

Osoba koja uradi ova djela je grješnik bez obzira uradio on to kako bi im udovoljio ili uradio to iz ljubavi ili stida ili nekog drugog razloga. Ovo samo po sebi znači da osoba olabavi čvorove Allâhove vjere. Također, nevjernici ovim bivaju jači i zbog čega se osjećaju ponosni svojom vjerom.

Molimo Allâha da ojača muslimane s njihovom vjerom, da im podari stabilnost u njoj i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, On je zaista snažan i svemoćan.


[1] 39:7

[2] 5:3

[3] 3:85

01.11.2012.

Stav Ehlus-sunneta vel džemata prema sljedbenicima strasti i novotarija

Neka je zahvala Allahu Azze ve Dželle, salavat i selam na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem

Jedno od najgorih zala koje se proširilo u ummetu i koje se zakompliciralo i postalo nejasno mnoštvu ljudi jesu zabluđujuće novotarije.Njima se želi dopustiti ono što,navodno,Allah nije dopunio.Žele reći da vjera nije upotpunjena (E'uzubillah)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u svakom svom obraćanju (hutbi) upozoravao je na novotariju govoreći:"Najgore su uvedene stvari,a svaka uvedena stvar je novotarija,svaka novotarija je zabluda,a svaka zabluda vodi u vatru"

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže;U zadnjim generacijama moga Ummeta bit će ljudi koji će vam pričati ono što niste čuli ni vi,ni očevi vaši.Zato ih se čuvajte" (Muslim)

Izbjegavanje i odbacivanje sljedbenika novotarije je jedna od najvećih temelja vjere kojim se muslimanu čuva Vjera i čime se štiti od zla,propasti,novotarija i zabluda.Kako da ne,kada Allah s.w.t pojašnjava ovo veliko pravilo govoreći:
"Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju,neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu.A ako te šejtan navede da zaboraviš,onda ne sjedi sa zalimima kada se sjetiš" (El-En'am 68.)

Ibn Avn kaže da je Muhammed ibn Sirin smatrao da se od Islama najbrže odmeću sljedbenici strasti.Smatrao je da je ovaj ajet o njima objavljen (El Ibane kubura,Ibn Batta 2/432)

Mnogobrojne su predaje od ispravnih prethodnika (selefu saliha) koje upozoravaju na novotarije i njihove sljedbenike.Njihovi životopisi su ispunjeni izbjegavanjem sljedbenika novotarija,njihovim ponižavanjem i potcjenjivanjem.

Ibn Abas radijAllahu anhu kaže;"Nemoj se družiti sa sljedbenicima strasti,jer od druženja s njima obolijevaju srca.(El Ibane kubra,Ibn Batta 27438)

Imam El-Evza'i kaže;"Bojte se Allaha skupino muslimana!Primajte savjete savjetodavaca i preporuke onih koji vam ih upuićuju.Znajte da je ova nauka vjera i pogledajte šta činite,od koga je uzimate,koga slijedite i u koga imate povjerenja u pogledu vaše vjere.Svi sljedbenici novotarija negiraju i iznose potvore,griješnici cu,ničemu ne posvećuju pažnju,ništa ne razmatraju,niti se čuvaju"

Sve do riječi ;"Zato ih se pazite,držeći ih pod sumnjom,odbijajte ih i izbjegavajte.Vaši prvi učenjaci a i ispravni nasljednici su tako činili i naređivali.

Imam Ahmed kaže;"Kaburovi sljedbenika sunneta koji su bili veliki griješnici su vrtovi.Kaburovi pobožnjaka sljedbenika novotarija su provalije.Griješnici iz reda sljedbenika Sunneta su Allahovi štićenici,a evlije , isposnici iz reda sljedbenika novotarija su Allahovi neprijatelji.(Tabaqatu hanabile 1/184)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje o onima koji su se držali sa panteistima (vahdetul-vudžud)a ova izreka je inače općenito pravilo za sljedbenike novotarija,kaže;"Potrebno je kazniti svakoga onoga ko im se pripisuje,brani ih,hvali ih,veliča njihove knjige,poznat je po podršci i ispomoći njima,prezire da se govori o njima,ili da kaže da je on napisao tu kjigu i slična opravdanja,koje govori samo neznalica ili munafik.Svakako,obavezno je kazniti svakog onog ko zna njihovo stanje a ne pomaže u borbi protiv njih.Ustajanje protiv ovakvih je jedna od najvećih obaveza,jer su oni upropastili razume i vjerovanje ljudima iz reda šejhova i učenjaka,kraljeva i namjesnika.Oni šire nered po zemlji i odvraćaju od pravog puta.(Medžmu'ul ul fetava Ibn Tejmijje 2/132)

Šejh Abdullah Ibn Abdul-Aziz ibn Baz u komentaru knjige "Vrijednost Islama" upitan je da li se pod njihov propis,svrstava onaj koji hvali sljedbenike novotarija.Odgovorio je;"Da,u to nema sumnje.Ko ih hvali,on poziva njima.On je nijihov propagator.Molim Allaha za ispravnost".

31.10.2012.

El Fevzan o kraćenju dijelova kose

Pitanje:
Da li se smatra brijanjem dijelova kose [Qaz´] ako se krati sa strana? Ili je uvjet da bude obrijano?
...

Odgovor:
Nije dozvoljeno kratiti kosu na nekim mjestima a puštati na drugim. To spada u brijanje nekih djelova kose [Qaz´]. Čovjek će ošišati sve ili ostaviti sve. Ali kraćenje nekih djelova a drugih ne, spada u izobličavanje kose.

Govornik: Sâlih bin Fevzân el-Fevzân
31.10.2012.

Ibn ´Usejmîn o klevetanju Allâha i vjere iz neznanja

Pitanje:

Da li je neznanje opravdanje čak i kad je u pitanju nepoštivanje vjere i Gospodara?

Odgovor:

Da li postoji neko ko ne zna da je obavezno poštivati Gospodara? Ne. Niko nije neuk o tome da Gospodar ima pravo na poštovanje i slavu tako da Ga niko ne može klevetati. Isto važi i za vjeru. Ovaj slučaj je samo umišljen i u stvari ne post...

oji.  

U bilo kojem slučaju, svako onaj ko ružno govori o Allâhu je nevjernik otpadnik, makar on to uradio u šali. On mora biti pogubljen. Njegov slučaj se mora dostaviti vladaru. Ukoliko se pokaje i popravi te počne slaviti, poštivati i obožavati Allâha, neki učenjaci smatraju da se njegovo pokajanje odbija. Njihov argument je veličina njegovog grijeha i otpadništvo i da se zbog toga treba pogubiti. Na budućem svijetu će Allâh preuzeti njegov slučaj. Na ovom svijetu biva pogubljen kao nevjernik. Nećemo ga kupati niti umotavati u kefine. Neće mu se klanjati dženaza. Neće biti zakopan u muslimaskom groblju. Nećemo u dovi tražiti milost za njega. Ovo je poznati stav hanbelija koji se trenutno primjenjuje.

Drugi kažu da ukoliko se pokaje, poboljša, bude dobar i osjeća pokajanje zbog onoga što je počinio, da se njegovo pokajanje prima i da neće biti pogubljen. Ako umre, s njim će se postupati kao sa svim ostalim muslimanima. To je ipak Allâhovo pravo. Allâh je rekao u Svojoj Knjizi da On prašta sve grijehe:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّـهِ إِنَّ اللَّـهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

”Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će zaista sve grijehe oprostiti, On je zaista Onaj koji oprašta i Milostivi.” [1]

To je ispravno mišljenje. On je musliman ukoliko znamo da se stvarno pokajao i poboljšao. Njega nije dozvoljeno ubiti.

Što se tiče onoga ko kleveta poslanika, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, taj se  ubija kao nevjernik otpadnik u bilo kojem slučaju. Hanbelije, rahimehumullâh, smatraju da se njegovo pokajanje ne prima zbog veličine njegovog grijeha. Ali ako bi se on pokajao i poboljšao te poštivao poslanika, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, te njegovu uputu – da li ćemo prihvatiti njegovo pokajanje i odustati od namjere da ga ubijemo ili da li ćemo prihvatiti njegovo pokajanje ali ga ipak pogubiti? Drugo mišljenje je ispravno. Znači, mi prihvatamo njegovo pokajanje i smatramo ga muslimanom, ali ga moramo pogubiti.

Ako neko pita zašto ga je obavezno pogubiti za razliku od osobe koja kleveta Gospodara i pokaje se za to, i to da li je poslanikovo, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, pravo veće od Allâhovog prava, mi odgovaramo da je Allâhovo pravo bez sumnje veće. Međutim, Allâh je rekao da On prašta onome ko se pokaje. To je Allâhovo pravo. Ukoliko Allâh oprosti robu i pređe preko Svog prava, to je onda do Njega. Međutim ako bi neko klevetao poslanika, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, onda je on ponizio njega lično. Pravo pripada poslaniku, sallâllâhu ´alejhi ve sellem. Mi sad ne znamo da li bi mu poslanik oprostio ili ne jer je mrtav. Mi ga moramo pogubiti. Ako znamo da se stvarno pokajao, mi kažemo da je on musliman kojeg ćemo okupati i umotati u kefine. Klanjaće mu se dženaza i biće ukopan u muslimansko groblje. Dokaz je to što je poslanik, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, oprostio novim muslimanima koji su ga klevetali i on ih nije pogubio.

Pitanje:

A šta je sa klevetanjem vjere?

Odgovor:

Klevetanje vjere je kao klevetanje Gospodara, ´azze ve džell.

[1] 39:53
------
Govornik: Imâm Muhammed bin Sâlih bin ´Usejmîn
Izvor: Likâ' el-Bâb el-Meftûh (230 A)
Datum: 1421-01-01/2000-04-05
15.10.2012.

ZAŠTITA OD DEDZALA

Zaštita od iskušenja Dedžala je slijedeća:
1 – Često tražiti zaštitu kod Allaaha تعالى od njegovog zlog iskušenja. Ovo se posebno odnosi na zadnji Tašahhud u namazu. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:
”Kada neko od vas završava zadnji Tašahhud neka zatraži od Allaha zaštitu od 4 stvari i kaže: ”Allah! Tražim kod Tebe zaštitu od džehennemske kazne, qaburske kazne, životnog i smrtnog iskušenja i zlog iskušenja al-Masiha ad-Dedžala.”" (Sifat-us-Salaa, 199)
2 – Da se memoriše prvih 10 ajeta sure al-Kahf. Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:
”Onaj koji memoriše prvih deset ajeta sure al-Kahf je zaštićen od iskušenja ad-Dedžala.”
Bilježi Muslim i drugi od Abu-Derdaa’
3 – Da se drži daleko od njega i da se on ne traži. To se pak smije učiniti ako se zna da on neće naškoditi zbog oslanjanja na Allaha i znanja o njegovim znakovima sa kojima ga je Poslanik صلى الله عليه وسلم opisao. Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:
”Ako neko od vas čuje da se priča o Dedžalu, neka ga izbjegava. Kunem se Allahom da će mu doći čovjek i vjerovati da je vjernik da bi ga nakon toga počeo slijediti zbog sumnji koje širi.”
Bilježi Ahmad i drugi od ‘Imraan bin Husajn.
4 – Da se živi u Mekki i Medini koji su sigurni od njega. Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:
”Dedžal će doći i uništiti zemlju osim Mekke i Medine. Kada dođe u Medinu naći će da se na svim njenim putevima nalaze redovi meleka.”
Bilježi al-Bukhaari, Muslim i drugi od Anasa bin Malika رضي الله عنه
Isto važi za al-Aqsa džamiju i Tur.
Drži se čvrsto tvog znanja da Allah samo štiti vjernike koji se pridržavaju dužnosti na ovim svetim mjestima. U protivnom oni nemaju zaštitu ako bi samo živjeli u njima bez da žive onako kako pravi vjernici trebaju.
(Muhammad Naasir-ud-Din al-Albani, Qissat-ul-Masih ad-Dedžal, 31-34)

02.10.2012.

Allâh ima dvije ruke i obje su desne

268 -  Ibn ´Umer, radijallâhu ´anhuma, je ispričao da je Allâhov poslanik, sallallâhu ´alejhi ve sellem, rekao:

“Prvo što je Allâh, ´azze ve džell, stvorio bila je olovka. Uzeo ju je sa Svojom desnom rukom, a obje Njegove ruke su desne, i zapisao postojanje svijeta, učinjena djela, pobožna i griješna, zelenilo i sasušeno.”

269 – ´Abdullâh bin ´Amr, radijallâ...

hu ´anhumâ, je ispričao da je Allâhov Poslanik, sallallâhu ´alejhi ve sellem, rekao:

“Na Sudnjem danu, pravedni će biti uz Allâhovu,´azze ve džell, desnu ruku, a obje Njegove ruke su desne, na minberima od svjetla.” [1]

270 – ´Abdullâh bin Selâm, radijallâhu ´anh, je rekao u podužem hadisu:

“Zatim je rekao (Allâh): “Âdeme, izaberi!” On je rekao: “Gospodaru, biram tvoju desnu ruku a obje tvoje ruke su desne.” On ju je pružio i u njoj vidio svoje potomstvo od džennetlija. On je rekao: “Gospodaru, ko su ovi?” On je rekao: “Tvoje potomstvo sve do Sudnjeg fana koje sam Ja odredio da ću stvoriti za Džennet.””

[1] Muslim (1827), Ibn Hibbân (4484), en-Nesâ’î (8/221) i dr.
-----------------------
Autor: Imâm Ebû Bekr el-Âdžurrî
Izvor: eš-Šerî´ah, str. 329-330
Dâr el-Kitâb el-´Arebî
02.10.2012.

Allâh je Bog iznad nebesa

Imâm Ibn Kudâme el-Makdisî (rahimehullâh) je dao nekoliko dokaza da je Stvoritelj stvorenja, Allâh (tebâreke we te´âlâ), iznad nebesa i ostalih stvorenja.

Od tih (dokaza) su Njegove (te´âlâ) Riječi:

الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى

”Svemilosni, nad Aršom se uzvisio." [1]

...

Isto tako On (te´âlâ) je rekao:

أَأَمِنتُم مَّن فِي السَّمَاء أَن يَخْسِفَ بِكُمُ الأَرْضَ فَإِذَا هِيَ تَمُورُ

”Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?” [2]

Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) je rekao:

”Naš Gospodar je Allâh koji je iznad nebesa, slavljeno neka je Ime Tvoje.” [3]

On (sallallâhu ´alejhi we sellem) je rekao sluškinji:

”Gdje je Allâh” Ona je odgovorila: ”Iznad neba.” Zatim je on rekao: ”Oslobodite je, jer je ona zaista vjernica.” [4]

Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) je rekao Husejnu [5]:

”Koliko bogova obožavaš?” On je odgovorio: ”Sedam, šest na zemlji i jednog iznad neba.” Zatim je Vjerovjesnik rekao: ”Kome se obraćaš u nadi i strahu?” Husejn je rekao: ”Onome Koji je na nebu.” Onda je Vjerovjesnik rekao: ”Napusti onih šest i umjesto toga obožavaj Onoga Koji je iznad neba, pa ću te podučiti dvjema molitvama.” On je tada postao musliman a Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) ga je podučio da kaže:

”Allâhu, uputi me ka ispravnoj uputi i sačuvaj me od zla moje duše.” [6]

Također prenosi se u prijašnjim listovima, da jedna od obilježja Vjerovjesnika (sallallâhu ´alejhi we sellem) i njegovih sljedbenika je to da padaju licem na tlo i da tvrde da je njihov Bog iznad neba. Ebû Dâvûd prenosi u svom ”Sunenu” da je Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi we sellem) rekao:

”Zaista je razdaljina između neba i drugog neba tolika i tolika...” i prenio je objavu do riječi: ”Iznad toga je Prijestolje a Allâh (subhânehu) je iznad njega.” [7]

Selef (rahimehumullâh) su bili složni oko ovoga i slično po pitanju prenošenja i prihvatanja. Nisu se dali u to da to odbijaju, pogrešno tumače, zamišljaju ili porede. Imâm Mâlik bin Enes (rahimehullâh) je bio upitan:

”Ebû ´Abdillâh, ”Milostivi se uzdigao [8] iznad Prijestolja.” Kako se On uzdigao?” On je onda odgovorio:

”Uzdignuće (el-Istiwâ) je poznato, a kakvoća nepoznata. Vjerovati u to je obaveza a pitati o tome je novotarija.”

Zatim je naređeno da se taj čovjek odvede. [9] "

--------------------------------------------------------------------------------
[1]  20:5

[2]  67:16

[3] Ebû Dâvûd (3892), En-Nesâ’î (1037), El-Hâkim (1/344) i (4/218)

[4] Muslim (538). Prenosi Mâlik bin Enes, Muslim i drugi Imâmi

[5] Husejn bin ´Imrân

[6] Et-Tirmizî (3479), Ahmed (4/444), El-Buhârî u ”Et-Târîh el-Kebîr” (2/1/1) i dr.

[7] Ebû Dâvûd (4723), Et-Tirmizî (3320), Ibn Mâdže (193), Ahmed (1/206), Ed-Dârimî (1/90-91), Ibn Huzejme u ”Kitâb-ut-Tevhîd” (68) i dr.

[8] Šejh ´Abdur-Rahmân bin Nâsir es-Sa´dî (rahimehullâh) je rekao o ”uzdignuću, uzvišenju” (istewâ):

”Istiwâ ima tri različita značenja u Kur'ânu. Nekad je oslobođeno od prepozicija i tada znači ”potpunost” i ”savršenost”, koje se nalazi u Njegovim Riječima o Mûsau:

وَلَمَّا بَلَغَ أَشُدَّهُ وَاسْتَوَى آتَيْنَاهُ حُكْمًا وَعِلْمًا وَكَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ

"I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.”  (28:14)

Isto tako to znači ”uzdići se” i ”popeti se” i to je kada ”´alâ” (iznad, na, povrh) stoji ispred riječi, kao na primjer Njegova izjava:

الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
”Svemilosni, nad Aršom se uzvisio." (20:5)

Isto može značiti ”okrenuti se prema”, koje ima značenje kada ”ilâ” (do) stoji ispred riječi, koje se nalazi u ovom ajetu:

هُوَ الَّذِي خَلَقَ لَكُم مَّا فِي الأَرْضِ جَمِيعاً ثُمَّ اسْتَوَى إِلَى السَّمَاء فَسَوَّاهُنَّ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَهُوَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

"On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar zna!"

[9] El-Bejhekî i ”Kitâb-ul-Esmâ’ wes-Sifât” (867) i (868), Ed-Dârimî u ”Er-Redd ´alâ el-Džehmijjah” (104), El-Lâlikâ’î (664) i dr.

----------------
Autor: Imâm Ibn Kudâme el-Makdisî
Izvor: Lum´at-ul-I´tiqâd
02.10.2012.

Ko su Ehl-us-Sunneh (Sljedbenici Sunneta)?

Šejhu-ul-Islâm es-Sâbûnî (rahimehullâh - d. 449H) je rekao:

“Oni (Ehl-us-Sunneh) slijede Selef-us-Sâlih, Imâme muslimana i 'ulemu. Oni se drže čvrste vjere i jasne istine koje su se oni držali.” [1]

Imâm el-Asbehânî (rahimehullâh - d.535H) je rekao:
Oni (Ehl-us-Sunneh) slijede Selef-us-Sâlih i napuštaju sve što je novo uvedeno (Bid'ah) u vjeru. [2]
O...

vo su sljedbenici sunneta, oni koji slijede prve tri generacije (Selef-us-Sâlih) i nikakve druge grupacije i sekte, bez obzira što oni (sektaši) sebe nazivaju “Ehl-us-Sunneh”.

Koja su obilježja za Ehl-us-Sunneh
Ehl-us-Sunneh imaju potpuno isto vjerovanje (`aqîdah), medotologiju (menhedž) i ostalo razumijevanje Islâma kao (što su to imali) Poslanik Muhammed  (sallallâhu `alejhi we sellem) i njegovi ashâbi. To je prvo i glavno obilježje za Ehl-us-Sunneh. Ali isto tako ljubav prema učenjacima je jedno posebno obilježje.
  Imâm es-Sâbûnî (rahimehullâh) je rekao:
“Jedno od obilježja za Ehl-us-Sunneh je ljubav prema Imamima Sunneta.” [3]

“Oni teže i savjetuju narod sa istinom i strpljenjem. Oni vole i mrze u ime Islâma. Oni su protiv rasprava o Allâhu i upadanja u kontraverzije o Njemu. Oni izbjegavaju Ehl-ul-Bid'ah, zabludjeli narod, narod koji slijedi prohtjeve i neznalice.” [4]
Imâm Ebu Rajâ' Kutejbe bin Se'îd (rahimehullâh) je rekao:
“Ako vidiš čovjeka da voli Sufjâna es-Sevria, Mâlika bin Enesa, el-Evzâ'îa, Ibn- ul-Mubâreka, Ebûl-Ehvasa, znaj da je on od sljedbenika Sunneta.” [5]

Ko su Ehl-ul-Bid`ah (sljedbenici novotarija)
To su svi ostali koji ne spadaju pod gore navedene opise. To su oni koji slijede Islâm kojeg oni temelje na tumačenju koje nije u skladu sa razumijevanjem Selefa i koji su se podijelili u sekte i grupe i pored toga što su Allâh i Njegov Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) to strogo zabranili.
Neke stare sekte su: Haridžije, Murdžije, Kaderijje, Mu`tezile, Džehmijje, Šîje i Sûfije.
Neke nove sekte koje su se pojavile u zadnje vrijeme su sekte poput: Da'vat-ut-Teblîg, Hizb-ut-Tahrîr, Habešijje, Nation of Islâm, Ihvân-ul-Muslimîn i dr.
Među sektama postoje oni koji nisu muslimani iako oni sami sebe nazivaju muslimanima, ali zbog njihovog vjerovanja učenjaci su ih proglasili nevjernicima, kao na primjer sekte: Ahmedijje, Hulûlijje, Šîje isnâ `ašerijje  i Jezîdijje, Nation of Islâm, i drugi.

Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) je rekao u vrlo poznatom hadisu:
“Zaista su se potomci Israilovi podijelili na sedamdeset i jednu skupinu a moj narod će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine. Svi će oni u Džehennem osim jedne.”
Upitan je ko je ta skupina koja će biti spašena, a on je (sallallâhu `alejhi we sellem) odgovorio:
“To su oni koji slijede mene i moje ashâbe.” [6]

Koja su obilježja Ehl-ul-Bid`ah?
Pored njihovog pogrešnog vjerovanja, metodologije, obožavanja i drugog, oni posjeduju posebno obilježje a  to je njihova mržnja prema Ehl-us-Sunneh i njihovim Imâmima, te nazivanje Ehl-us-Sunneh  različitim lažnim imenima. Ovo obilježje je uvijek postojalo. Već za vrijeme Ebu Hanîfe i eš-Šâfie neki Ehl-ul-Bid'ah su o njima govorili:
“Znanje Šâfie i Ebu Hanîfe ne napušta ženski donji veš.” [7]

Ovako su govorili zavidni i zabludjeli sljedbenici novotarija koji su smatrali da Imâmi Ehl-us-Sunneh samo izučavaju tevhid, fikh i tako dalje,  umjesto proklete grčke filozofije i rimskih zakona, koje su čitale razne sekte.

  Imâm eš-Šâtibî (rahimehullâh) je komentirao ovu uvredu upućenu ovoj dvojici  Imâma muslimana: 
“Ovo je izjava pokvarenih i zabludjelih, neka ih Allâh ubije!” [8]

I dan danas postoje ovakva mišljenja. Rečeno je da su današnji učenjaci poput Albania, Ibn Bâza i Ibn`Usejmîna `učenjaci hajza`, `učenjaci SAD-a` i `zatvorenici u svojim bibliotekama`.

  Imâm es-Sâbûnî (rahimehullâh) je rekao:
“Ja vidim da su Ehl-ul-Bid'ah, tako što nazivaju Ehl-us-Sunneh ovim imenima, primili isti onaj karakter koji su nevjernici imali za vrijeme Poslanika (sallallâhu `alejhi we sellem). Oni su ga vrijeđali sa svim mogućim imenima. Govorili su: `vračar`, `mađioničar`, `pjesnik`, `luđak`, `izumitelj`, lažov`.
Nek ih Allâh osudi! Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) je bio čist od svih ovih optužbi. Uistinu, on je bio samo vjerovjesnik, odabranik, i Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem)."

انظُرْ كَيْفَ ضَرَبُوا لَكَ الْأَمْثَالَ فَضَلُّوا فَلَا يَسْتَطِيعُونَ سَبِيلً

“Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu da nađu” (El-Furqan; 9) [9]
Ehl-ul-Bid'ah su u posljednje deseteljeće, a ponajviše oni koji imaju ozbiljne probleme sa vjerovanjem (akidom) nazvali one koji imaju ispravno vjerovanje `Vehabije (Wahhâbî)`  po šejh-ul-Islâmu Ibn `Abdil-Vehhâbu.
Šejh-ul-Islâm Muhammed bin `Abdil-Vehhâb (rahimehullâh) je bukvalno iskorijenio sav onaj širk, kufr i bid'ah koji se nalazio u tadašnjoj Saudijskoj Arabiji, koji su došli putem raznih sekti. Ali i pored mržnje, naprezanja i borbe engleza i sûfija  protiv tevhida i sunneta, Allâh je pomogao Ibn `Abdil-Vehhâba i njegove učenike da iskorjene sve zagađenosti koje su se pojavile među muslimanima.
Važno je znati da ne postoji niko ko sebe naziva `Vehabija`.
Imâm Ibn `Abdil-Vehhâb sam sebe nije nazivao vehabija, a to nisu činili ni njegovi učenici niti bilo ko od Ehl-us-Sunneta poslije njega, već oni koji se igraju i iskrivljuju Allâhovo lijepo ime El-Vehhâb, su zajedno sa engleskim obožavateljima krsta pomogli jedni drugima, boreći se protiv Allâhove vjere i njezinih istinskih sljedbenika da odu još dublje u zabludu.       

Neki drugi nadimci koje su sljedbenici novotarija dali sljedbenicima sunneta su između ostalog: `Es-Selefijje el-Džedîdah (nove selefije)` i `Saudi Selefî (saudijske selefije)`.
Ovo su, međutim, samo izjave neznalica, onih koji ne mogu uzvratiti sljedbenicima sunneta sa dokazima, već ih počinju ogovarati i vrijeđati.

[1] Risâlah fîl I'tiqâd Ahl-is-Sunnah wa Ashâb-il-Hadîth str. 100

[2] Al-Hujjah fî Bayân-il-Mahajjah (1/364)

[3] `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #157

[4]  `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #144

[5] Al-îmân

[6] Tirmizî, Hâkim

[7]  Al-I'tisâm (239/2) av ash-Shâtibî

[8]  Ibid
[9] `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #155
27.09.2012.

Tekfirenje vladara, najveća oznaka haridžija

Govornik: Šejh Sâlih bin Fauzân el-Fauzân
Izvor: Šerh Nawâqid-il-Islâm, str. 173-174
Maktaba ar-Rushd, 1426/2005

Piatnje:

Da li su Haridžije muslimani? Može li se klanjati iza njih?

Odgovor:

Učenjaci nisu složni da li su Haridžije nevjernici ili zabludjeli grješnici. Postoje dva mišljenja. Oni koji kažu da su nevjernici su bliže istini. Dokazi ukazuju na njihovo nevjerstvo.

Što se molitve iza njih tiče, to nije dozvoljeno temeljeći na tome da su oni nevjernici. Jedini izuzetak je ukoliko oni imaju vlast u jednoj zemlji. U ovom slučaju učenjaci (Fuqahâ’) kažu da je dozvoljeno klanjati iza njih. [1]

Pitanje:

Da li osoba pripada Haridžijama ako tekfiri vladare i huška muslimane da im budu neposlušni?

Odgovor:

To je metodika Haridžija. To je od haridžijske metodike da pozivaju ka pobuni prema vladarima muslimana i šta je još gore, činjenje tekfira na njih (vladare).

Pitanje:

Koji je naš stav prema onima koji potpuno tekfire vladare muslimana? Jesu li on Haridžije?

Odgovor:

Onaj ko tekfiri vladare muslimana je Haridžija.

 


[1] Hâfiz Ibn Hadžer je spomenuo u ”Fath-ul-Bârî” neke učenjake koji tekfire Haridžije. Neki od njih su El-Buhârî, Ebû Bekr bin el-´Arebî, Es-Subkî i El-Kurtubî. On je također to prenio od El-Kâhî ´Ijâda i En-Nevevîa. (12/300)

19.09.2012.

Širokogrudnost omladine u pogledu razilaženja među ulemom (Muhammed b. Usejmin)

Dužnost je omladine koja poziva u Allahovu vjeru, kao i općenito onima koji se pridržavaju propisa vjere, da budu širokogrudni u odnosu na razilaženja među učenjacima, te da se prema toj pojavi odnose na način koji će tražiti opravdanje za one koji griješe u svojim uvjerenjima. Ovo pravilo je veoma važno, jer neki ljudi tragaju za greškama drugih kako bi na osnovu tih grešaka ukaljali njihov obraz, te im na taj način umanjili stečeni ugled. Ovo je najveća greška. Ako je ogovaranje običnog čovjeka veliki grijeh, onda je ogovaranje učenog daleko veći grijeh. Šteta od ogovaranja učenjaka ne zadržava se samo na njemu, već prelazi i na njegova tumačenja šerijata. Ukoliko ljudi potcijene učenog ili ga ignoriraju, i njegova riječ će postati beznačajna iako govori istinu i na nju upućuje, jer će ogovaranje ovoga učenjaka postati barijera između ljudi i šerijatskog znanja koje on prenosi, što predstavlja veliku oposnost.

Nasuprot ovome, dužnost je omladine da razilaženje između učenjaka shvataju sa najljepšim namjerama jer je ono nastalo kao poslijedica idžtihada, te da im pokušaju iznaći opravdanje zbog onoga u čemu su pogriješili. Mogu čak s njima i razgovarati o onome što smatraju greškom i tražiti obrazloženje. Čovjek nekada smatra da je neka izjava učenog čovjeka greška, a nakon sagledavanja dokaza ustanovi se ispravnost njegovog stava. Čovjek je takav: “Svi sinovi Ademovi griješe, a najbolji između svih griješnika su oni koji se najviše kaju.” (1)
Radovanje pogreškama i propustima učenjaka, kako bi se one prenosile među ljudima i kako bi zbog toga došlo do razilaženja, nije put ispravnih predhodnika.
Greške vladara također ne smijemo koristiti kao stepenice ka njihovom osuđivanju u svakoj stvari, zanemarujući njihova dobra djela, jer Allah u Svojoj Knjizi kaže: “O vjernici, dužnost prema Allahu izvršavajte i pravdeno svjedočit! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite ne navede da nepravedni budete” (Prijevod značenja, El-Maide, 8), što znači, neka vas mržnja prema nekim ljudima ne podstiče na nepravednost. Čovjeku nije dozvoljeno da propuste vladara, učenjaka ili drugih ljudi, širi među ljudima, prešućujući njihova dobra djela i osobine. Ovo nije pravedno. Uzmimo za primjer: Kada bi se neko protiv tebe urotio i počeo prenositi tvoje propuste i grijehe, a sakrivao tvoja dobra djela, smatrao bi to njegovim zločinom protiv tebe. Lahko možemo zaključiti da, ako već ne bi voljeo da se neko u pogledu tebe i tvog statusa u društvu tako ponaša, onda ti je obaveza da to ne zaboraviš i kada je u pitanju tvoj odnos prema drugima. Ako već smatraš da je neko pogriješio, jedini djelotvorni lijek da se ta greška ispravi jeste da nađeš način da razgovaraš sa onim od koga ta greška potječe.
Koliko ljudi poslije razgovora i rasprave ostavi svoje mišljenje i prihvati ono što je ispravno? U koliko slučajeva se nakon rasprave uoči da je neko mišljenje, koje smo smatrali pogrešnim, zapravo ispravno? ”Vjernik je vjerniku poput građevine koja se međusobno podupire” (2)
Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da bude udaljen od Vatre i uđe u Džennet, neka dočeka smrt vjerujući u Allaha i Sudnji dan i neka prema ljudima postupa onako kako voli da se prema njemu postupa.” (3) Ovo je opis istinske pravednosti i istrajnosti na istini.
Stoga je obaveza da onaj ko poziva u Allahovu vjeru bude širokogrudan i pun razumijevanja prema onome ko po nekom pitanju zastupa mišljenje suprotno njegovom, pogotovo ukoliko mu je potpuno jasno da ta osoba ima lijep i iskren nijjet, i da njegovo razilaženje s njim nije nastalo osim kao produkt slijeđenja onoga što on smatra validnim šerijatskim argumentom. U tom slučaju mora biti tolerantan te nikako ne dozvoliti da ta vrsta razilaženja prouzrokuje neprijateljstvo i mržnju, osim u slučaju da mu bez da mu bez dvojbe postane jasno da osoba s kojom se razilazi očigledni inađija i da slijepo ustrajava u svojoj zabludi. Prema ovome treba postupiti onako kako to i zaslužuje, tj. od njega se distancirati i svima pojasniti o kakvoj osobi se radi, jer je njegovo neprijateljstvo postalo očigledno onog trenutka kada je spoznao istinu, ali je iz oholosti od nje okrenuo glavu.
Postoje neka sporedna i manje bitna pitanja oko kojih se ljudi razilaze, a koja su u stvarnosti ono u čemu je Uzvišeni Allah dao širinu i u čemu On razilaženje tolerira. Ukoliko u ovakvim pitanjima dođe do nesuglasica i oprečnih mišljenja, to nikako ne smije biti uzrok da se onaj ko zastupa suprotan stav proglasi nevjernikom od strane onog drugog. Kako smo već rekli, ovdje se razilaženje tolerira kao što se tolerira i greška onoga ko je pogriješio. U tom smislu su riječi Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao: “Kada kadija sudi, pa uloži trud prilikom izricanja presude pogodi, ima dvije nagrade, a ako uloži trud i pogriješi, ima jednu nagradu.” (4) Znači da mudžtehid, tj. islamski učenjak koji je u nastojanju da dođe do ispravnog rješenja po nekom pitanju uloži maksimalan trud i pritom se držao ispravnih šerijatskih argumenata, u svakom slučaju ima nagradu, pa kada pogodi, ima dvije nagrade, a ako pogriješi, onda ima jednu nagradu. Trebaš znati, da ukoliko želiš da niko nema stav suprotan onome što ti zastupaš i ukoliko želiš da te i drugi slijede u tvom mišljenu, isto tako i onaj drugi želi to isto, tj. da niko nema stav koji je suprotan njegovom, kao i da i on želi da ga drugi slijede u onome što on zastupa. A kada se ljudi raziđu, onda im je obaveza da se vrate onome što su presudili Allah i Njegov Poslanik, kako kaže Allah Uzvišeni: “Ma u čemu se razišli, treba da presudi Allah…” (Prijevod značenja, Eš-Šura, 10), “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 59).
Dakle, obaveza je svim muslimanima koji se međusobno razilaze, ili po određenim pitanjima imaju različite stavove, da se vrate na ova dva primarna temelja, a to su Allahova Knjiga i Poslanikov, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, sunnet. Nikome nije dozvoljeno da proturječi i daje prednost bilo čijem govoru nad govorom Allaha i Njegova Poslanika, pa kada ti Istina postane jasna, svako mišljenje koje joj oponira odlučno odbaci, te se na njega ne osvrći bez obzira na kakvom nivou vjere i obrazovanja bio onaj ko ga zastupa, jer ljudi su podložni greškama, a u Allahovom govoru i govoru Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nema greške.
Žalosti me što čujem da ima onih koji vrlo ozbiljno i savjesno tragaju za šerijatskim znanjem, ali i pored toga se međusobno podvajaju i razilaze te je svaki od njih poznat po određenom nazivu ili opisu.
Ovako nešto je očita greška jer je Allahova vjera jedna vjera i islamski ummet je jedan ummet. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte” (Prijevod značenja, El-Mu’minun, 52) Isto tako, Uzvišeni Allah, obraćajući se Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.” (Prijevod značenja, El-En’am, 159). Također, Uzvišeni Allah kaže: “On vam propisuje u vjeri isto što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.!’” (Prijevod značenja, Eš-Šura, 13)
Ako nas je Uzvišeni Allah ovako savjetovao, onda smo svakako dužni da tako i postupamo. Naša je obaveza da sjednemo za zajednički sto i da svako od nas iznese svoje stavove i mišljenja po odrešenom pitanju, pa da oko njih razgovaramo i polemiziramo, ne kako bismo jedni druge kritizirali i ponižavali, već kako bismo jedni druge usmjeravali i popravljali. Svako onaj ko se s drugim raspravlja sa ciljem da pod svaku cijenu dokaže kako je njegov stav ispravan i da ponizi i omalovaži svoga suparnika, a nije mu cilj da savjetuje i popravi stanje – ovakve rasprave većinom se okončavaju na način kojim nisu zadovoljni Allah i Njegov Poslanik.
U ovakvim i sličnim situacijama trebamo dokazati da smo u pripadnici jednog ummeta i nikada ne smijemo pomisliti da među ljudima ima neko ko ne griješi. Svaki čovjek je podložan da pogodi i pogriješi, a mi se trebamo truditi da iznađemo najbolje metode i načine da te greške i propuste popravimo. Eventualna greška koju je neko načinio nikada neće biti ispravljena na način da ga ogovaramo i vrijeđamo, već će se stanje popraviti onda kada snjim sjednemo  i na lijep način razgovaramo. Ukoliko, pak, vidimo da je pored svega oholo i nadmeno ostao ustrajan u svojoj zabludi, u tom slučaju ne samo da imamo pravo već nam je stroga obaveza svima obznaniti njegovu zabludu, te ljude upozoravati na pogubnost onoga što zastupa. Na ovakav način stanje se može popraviti.
Što se, pak, tiče podvajanja i dijeljenja u stranke, ovoj pojavi ne raduje se niko osim otvorenih neprijatelja islama i muslimana
19.09.2012.

Principi ženinog ukrašavanja (Salih b. Fevzan Alu Fevzan)

Onaj ko detaljno razmisli o Kur’ansko-hadiskim tekstovima vezanim za ukrašavanje žene muslimanke, općenito, i njenom pokrivanju; jasno može da uoči određene principe na kojima su zasnovani. Ti principi su kao pravila i putokazi koje treba ispoljiti i predočiti ženi muslimanki, kako bi joj bili na umu i kako bi stalno bila prosvijetljena.

Prvi princip, da je islam, kao vjera, posvetio više pažnje ukrašavanju žene i njenom odjevanju od čovjekovog ukrašavanja. Nalazimo da je ženino ukrašavanje objašnjeno u tančine i da je detaljno pojašnjeno šta je dozvoljeno, a šta ne, od ukrasa. To je, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna, radi dva razloga:

Prvi, zato što su ukrasi i ukrašavanje od osnovnih i urođenih ženinih potreba, jer ih je Allah, Uzvišeni, stvorio da vole ukrase i da imaju nagon za ukrašavanjem, pa ako bi im to bilo uskraćeno osjećale bi veliku poteškoću.

Drugi, zato što je obaveza da se žena čuva i pazi više nego muškarac, pa ako izgubi ispravan orijentir, kada je u pitanju njeno ukrašavanje, dešava se da biva od najvećih uzroka razvrata i smutnje na Zemlji.

Drugi princip, da ženino ukrašavanje u islamu nije na stepenu cilja, nego na stepenu sredstva kojim se žena odaziva svojoj urođenoj ženstvenosti, i kako bi se pred svojim mužem pojavljivala u najljepšem izgledu, što rezultira dukotrajnu ljubav i samilosti među njima (supružnicima). Pa ako je njeno ukrašavanje na ovom stepenu, onda ne dolikuje ženi da mu posveti više vremena i imetka nego što zaslužuje. Naprotiv, obaveza je težiti ka umjerenosti, zato što je vrijeme, upravo, čovjekov život.

Onaj ko dokuči vrijednost vremena takav je istinski spoznato i vrijednost života i svakog njegovog djelića. Rasipanje je zabranjeno, i vjerski i razumski, pa neka se svaka žena, muslimanka, dobro obračuna kada je u pitanju trošenje imetka na kozmetiku i modu.

Treći princip, da je islam dopustio ženi, kao vid olakšice, da se ukrašava više nego što je dopustio muškarcu, odazivajući ce njenoj urođenosti i ženstvenosti. U isto vrijeme, nije joj ostavio vrata otvorena kada je u pitanju ukrašavanja i odjevanje, nego joj je postavio pravila i principe, kako ne bi smatrala ukrašavanjem i uljepšavanjem ono što to, u stvarnosti, nije.

Sve što za sobom povlači mjenjanje Allahovog stvaranja, ili je dokazano da šteti tjelu, ili obmanjuje je šerijatski zabranjeno. Ali, radi ženinih emocija i nastojanju da slijedi i povodi se za drugima, dovelo je da ukrašavanje i uljepšavanje izađe iz okvira dozvoljenog i preraste u zabranjeno, a sve to radi slabosti vjerovanja (imana), olahkog pridržavanja za vjerske propise i odazivanja strastima i šejtanu.

Četvrti princip, da je svako uljepšavanje i ukrašavanje s kojim muslimanka oponaša žene nevjernika šerijatski zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko oponaša jedan narod on je od njih.” Hadis je hasen – dobar.

Pravilo, kada je u pitanju oponašanje nevjernika, je da se svako djelo i postupak, s kojim se slijede nevjernici a to djelo je specifično samo za njih, smatra zabranjenim oponašanjem (ar. tešebbuh). Kada su u pitanju nemuslimanski običaji i postupci koji su rašireni i među muslimanima i među nevjernicima, tj. nisu posebni samo za nevjernike, teško je reći da se to i smatra zabranjenim oponašanjem u osnovi, ali se se može zabraniti s druge strane zato što vodi ka zabranjenom oponašanju. Ako bi neki od ovih postupaka i običaja došao u suprotnost s jasnim šerijatskim tekstom, ili temeljom, ili je u njemu uočljiva šteta, onda bi, bez sumnje, bio zabranjen.

U današnje vrijeme smo svjedoci očitog oponašanja nevjernika od strane muslimana. U super-xafsima, na pijacama i u buticima imamo priliku da vidimo razne vrste ženske odjeće: kratke, plitke, providne, uske i td. Žene su, radi neznanja ili zadivljeneosti drugima, počele da se nedmeću u kupovini takve odjeće, i time samo podstiču fabrike odjeće da ulažu više truda i vremena u proizvodnji onoga što se suprostavlja čistom islamskom učenju i njegovoj kulturi.

Od negativnih posljedica takvih pojava je naklonjenost nevjernicima i zadivljenost njihovim običajima. Bojat je se da radi toga izraste naraštaj i generacija koja je bliža osobinama nevjernika nego osobinama muslimana. Jedan od primjera oponašanja nevjernika od strane muslimanki danas je oblačenje pantalona (farmerki). Do prije kratkog vremena to nije bilo poznato među muslimankama, zato što je oko njih postojao štit koji je to sprijačavao, a to su vjera i stid. Zatim je došlo do spletkarenja i prevare pa se ta vrsta odjeće pojavila u mnoštvu i na muslimanskim pijacama.

Naravno, veliki broj ljudi je to prihvatio i spomenuti štit je bio razbijen i uništen. Nakon kratkog vremena je oblačenje pantalona i izlazak u njima na pijace i trgovine postalo normalno i rašireno, u raznim vrstama i oblicima, iako nije od odjeće koja je karakteristična za ženu muslimanku. Doista, oponašanje nevjernika je slabost, poniženje i potlačenost, i dokaz manjkavosti koju kriju u sebi mnogi muslimani današnjice. U isto vrijeme, bitno je napomenuti da niko nema pravo da zabranjuje pravljenje i krojenje novih oblika odjeće ako se slažu sa islamskim učenjem i principima kada je u pitanju odjeća muslimanke.

Peti princip, da pokrivanje žene nije adet – običaj nego ibadet i pokornost Allahu, Uzvišenom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg će žena biti nagrađena kao što će biti nagrađena za obavljanje drugih šerijatskih propisa.

Ispravan – šerijatski hidžab je da žena pokrije cijelo tijelo, što podrazumjeva pokrivanje lica, ruku, stopala i svih ukrasa. Hidžab nije pokrivanje tijela uz otkirivanje lica i ruku, kao što misle neke žene u današnje vrijeme, koje su pod uticajem fetvi suprotnih ispravnom (tj. ispravnom, jačem i prečem mišljenu. Op.p) ili pod uticajem epidemije razgolićavanja i otkrivanja.

Ako je svrha hidžaba (pokrivanja) čuvanje žene i društva od povoda razvrata i nemorala onda je to nemoguće ostvariti osim pokrivanjem ženinog lica, koje je, bez imalo sumnje, osnova i izvor ženine ljepote. Ako Allah, dželle še’nuh, kaže: “… i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (Prijevod značenja, En-Nur, 31), kako onda da bude ženi dozvoljeno da otkiva svoje lice? Koji od dva ukrasa izaziva veću fitnu i preči je da se pokrije? Lice koje sija svjetlom i ljepotom ili zveket nakita na nozi žene za koju ne znamo koliko ima godina i koliko je lijepa?

Šesti princip, da je otkrivanje i razgolićavanje žene od najvećih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po Zemlji. Razgolićavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, ljepotu svoga lica, privlačne djelove tjela, ukrasnu odjeću i nakit. Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivač sa svoga lica.

Otkrivanje i razgolićavanje postalo je rašireno među muslimanima u raznim oblicima i vrstama, koje predviđa širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i čuva od onih koji žele da joj otmu njenu plemenitost, uskrate čednost i da se igraju s njenim razumom i imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame, priče i dr. samo kako bi ostavili uticaj na ženu.

Sedmi princip, da oni koji pozivaju u emancipaciju (oslobađanje) žene, tako što će se razgolititi i otkriti svoje ukrase, nisu našli bolji način i uspješni metod u ostavljanju uticaja na ženu od pitanja ukrasa i ukrašavanja, zato što su svjesni važnosti toga u pogledu i razmišljanju žena. Pa su oni koji dižu odvratne parole i pozivaju u razvatna ubjeđenja počeli da sprovode svoje zacrtane planove, čiji je glavni cilj golotinja, otkrivanje i pokazivanje ženinih ukrasa, suprostavljajući se time istinskom cilju, a to je čuvanje ženine čednosti i plemenitosti s kojom je došao islam.

Cilj mi je da žena muslimanka bude budna i na oprezu od pokvarenih, neprijatljskih, namjera i od polemike koja se oko nje vodi. Neka dobro zna da je potok, pun platna, vrsnih ukrasa i kozmetike, koji oko nje teče i kruži, potekao s ciljem da ona se izigra i iskvari, prvenstveno, prije uzimanja njenog imetka.

19.09.2012.

ŽENE KOJE PLEŠU PO SVADBAMA

Pitanje: Koja je presuda po pitanju zena koje plešu medjusobno (jedna s drugom) na svadbama ?

Odgovor: Nema tu nikakvog plesanja,ni medju muškarcima,ni medju ženama ,ni muskarci sa muskarcima,ni zene sa zenama

Pošto to plesanje ide uz mnogo besmislica od kojih je musliman daleko odaljen

Posebno sto žene s tim plesom svoje atraktivnosti podsticu i pokazuju medjusobno,sto je naravno zabranjeno u Islamu.

Jedino što postoji u tom pravcu je: Da je ženama dozvoljeno tokom svadbe da pjevaju , a te pijesme ne smiju biti nemoralne itd.

i moraju biti s poštovanjem i bez ikakvih ružnih riječi u sebi, i također ne smiju biti dio nekih pjesama

koje pjevaju ovi današnji nemoralni,nepokorni i bezobrazni  pjevači i slično njima.

Šta više,te pjesme bi trebale biti lijepe,da nose lijepu i dobru poruku tj.značenje

kao što se u hadisu A'iše r.a prenosi da kad ju je Poslanik sallallau alejhi ve sellem upitao:

"Odakle dolaziš? "

ona mu odgovori

" S jedne svadbe od Ansara"

On s.a.w.s je upita"Jesi li pjevala ženama?Jer Ansari vole da pjevaju ( SAMO ŽENAMA! NE MUŠKARCIMA)

Ona r.a upita" A šta bi im pjevala o Allahov Poslaniče?"

On reče "Došli smo kod vas,dosli smo kod vas,zato nas pozdravite i mi cemo vas"

Ima li nešto loše u ovim riječima?

Naravno da nema.

"Da nema crne pšenice,nebi vaše djevice bile tako punjkaste (i lijepe ) "

Ovo su fine i čiste riječi,ako se radi o pjevanju slično ovakvom onda tu nema nikakvih primjedbi.

Šejh Nasiruddin El -Albani

19.09.2012.

O filmu uvrjedljivog sadrzaja o Poslaniku sallallahu alejhi we sellem

Pitanje:  Kako savjetujete studente i ostale da se odnose prema najnovijem uvredljivom filmu o vjerovjesniku, sallâllâhu ´alejhi ve sellem?

Odgovor:

Mi pozivamo ka staloženosti i tome da se on ne osuđuje na ovakav način  putem demonstraci...
ja, napada na nevine ljude i uništavanjem imetaka. To nije dozvoljeno. Obavezno je da učenjaci uzmu odgovornost da to osude a ne neznalice. Učenjaci su ti koji osuđuju ovakve stvari.

Oni nas žele uznemiravati i provocirati. To je svrha. Oni žele da mi počnemo ratovati jedni protiv drugih. Vojnici sprečavaju a ovi napadaju.  Posljedica toga je sukob među ljudima, ubijanje i ranjavanje.

Smirite se! Smirite se! Pustite učenjake da osude ovo. Ili im se pak neće nikako ni odgovoriti. Nevjernici su poslanika, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, nazivali čarobnjakom, prorokom, lažovom i drugim imenima, dok mu je Allâh  naređivao da trpi. Oni nisu demonstrirali po Mekki. Oni nisu rušili domove nevjernika. Nikoga nisu ubijali.


Čovjek mora trpiti i biti staložen dok Allâh muslimanima ne pokaže izlaz. Obavezno je biti staložen a naročito danas i u ovakvim iskušenjima i zlu u zemljama muslimana. Obavezno je biti staložen i ne žuriti u ovim pitanjima. Laici nisu prikladni za otpor po ovom pitanju. Neuki ne znaju. Isključivo učenjaci će to raditi. 

Govornik: ´Âlim Sâlih bin Fevzân el-Fevzân
18.09.2012.

Tolerancija? Koliko dugo?

Autor: Šejh Sâlih bin Fevzân
Izvor: Dnevne novine ”El-Medina”, dio ”Er-Risâla” . Str. 3

Zahvala pripada Allâhu, neka je salavat i selam na Allâhovog Poslanika, njegovu familiju i ashâbe.

Naša vjera je zasnova na toleranciji i fleksibilnosti. Rekao je Vjerovjesnik (sallallâhu `alejhi ve sellem):

”Poslan sam sa tolerantnim monoteizmom”.

Rekao je Allah (Te`âlâ):

”I u vjeri vam nije ništa teško propisao.” [1]

Tolerancija i fleksibilnost su karakteristike ove vjere. Dok su sa druge strane prijašnje vjere posjedovale teret i poteškoće samo zato što su se suprotstavljali naredbama Allâha i Njegovih poslanika.

Tolerancija i fleksibilnost u Šerijatu Islâma leži u naredbama i zabranama.
To međutim ne znači ne prihvatanje šerijatskih osuda. Ovakvo nešto ne pripada toleranciji i fleksibilnosti, nego pripada omalovažavanju. Rekao je Allâh (Te`âlâ):

”Pa kako ovaj govor omalovažavate”. [2]

”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili”. [3]

”Ni židovi, ni kršćani, neće biti s tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu”. [4]

Po Šerijatu je dozvoljeno debatirati sa njima na lijep način da bi ih tako ubjedili u Istinu. Izuzetak je ako bi debata sa njima bila ne korisna i ako bi htjeli da umanjujemo od naše vjere. U ovom slučaju ne trebamo postupiti blago. Trabamo biti grubi prema njima da bi time oni izgubili nadu o našem umanjivanju. Rekao je Allâh (Te`âlâ):

”O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog!” [5]

Dakle, biti blag prema njima u ovoj situaciji je pogrešno. Čujemo često kako neki govornici i daije poručivaju kako trebamo biti tolerantni prema našim neprijateljima te da je naša vjera tolerantna i puna ljubavi.

Međutim, to nije tako u potpunosti, pa slušaoc i čitaoc mogu pogrešno shvatiti.
Zato je važno da imamo ovo na umu te da postupamo ispravno. Čak iako ove riječi ponavljamo puno puta, kâfiri nisu promijenili svoje mišljenje prema nama i našoj vjeri.

Ne davno su pocijepali Kur`an i bacili ga u nužnike.

Ne davno su klevetali našeg Poslanika Muhammeda (sallallâhu `alejhi ve sellem).

”A još je gore ono što kriju njihova prsa.” [6]

Njihova djela naspram muslimana su očiglednija nego ono što izjavljuju, a to se dalo vidjeti u Afganistanu, Iraku i u Bosni i Hercegovini. Allâh je rekao:

”Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše.” [7]

Molimo Allâha da pomogne Svoju Vjeru, uzdigne Svoju Riječ i ponizi Svoje neprijatelje. Neka je Allâhov blagoslov i mir na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu familiju i ashâbe.

[1] 22:78

[2] 56:81

[3] 68:9

[4] 1:120

[5] 9:73

[6] 3:118

[7] 2:212

14.09.2012.

Imâm Ibn Bâz objašnjava ”Lâ ilâhe illallâh”

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog

 

Autor: Imâm ´Abdul-´Azîz bin Bâz
Izvor: Komentar na Šerh el-´Aqîdah et-Tahâvijja, str. 109-110

Reći da ‘Lâ ilâhe illallâh’ znači da ne postoji drugi bog mimo Allâha je pogrešno. Dešava se da ljudi obožavaju mnoge bogove pokraj Allâha. Moguće je da osoba kaže:

“Kako možete reći da to znači da nema boga osim Allâha, kad Allâh sam potvrđuje da mnogobošci imaju mnogo bogova?”

Allâh kaže:

وَمَا ظَلَمْنَاهُمْ وَلَكِن ظَلَمُواْ أَنفُسَهُمْ فَمَا أَغْنَتْ عَنْهُمْ آلِهَتُهُمُ الَّتِي يَدْعُونَ مِن دُونِ مِن شَيْءٍ لِّمَّا جَاء أَمْرُ رَبِّكَ وَمَا زَادُوهُمْ غَيْرَ تَاللّهِتْبِيبٍ

“Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova koja su mimo Allaha molili, samo bi im propast njihovu povećali.” [1]

On (subhânehu) kaže:

فَلَوْلَا نَصَرَهُمُ الَّذِينَ اتَّخَذُوا مِن دُونِ اللَّهِ قُرْبَانًا آلِهَةً بَلْ ضَلُّوا عَنْهُمْ وَذَلِكَ إِفْكُهُمْ وَمَا كَانُوا يَفْتَرُونَ

“A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. A to je bila njihova laž i ono što su izmišljali.” [2]

Jedini način na koji se čovjek može riješiti ove nesuglasice i razjasniti ovaj ogromni pojam monoteizma koji iskorjenjuje božanstva mnogobožaca, te ono obožavanje koje posvećuju drugima pored Allâha, je tako da se objasni šta ta riječ podrazumijeva i koje je njezino istinsko značenje.

Ova riječ pojašnjava lažnost svih božanstava te da jedini istinski bog koji zaslužuje da biva obožavan jeste Allâh Jedini. Ovo pitanje su promatrali mnogi učenjaci a neki od njih su Ebûl-´Abbâs bin Tejmijja i njegov učenik Ibn-ul-Kajjim. Dokaz za ovu tvrdnju su Njegove (te´âlâ) Riječi:

ذَلِكَ بِأَنَّ اللَّهَ هُوَ الْحَقُّ وَأَنَّ مَا يَدْعُونَ مِن دُونِهِ هُوَ الْبَاطِلُ وَأَنَّ اللَّهَ هُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ

“To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Uzvišen i Veliki.” [3]

Ovdje On (subhânehu) razjašnjava da je jedino On Istina dok sve ostalo što biva obožavano pokraj Njega je laž. Primjer tome su ona božanstva koja se obožavaju umjesto Allâha kao što su ljudi, meleki, demoni i druga stvorenja. Uprkos tome razjašnjeno je da je On jedini Taj koji zaslužuje da biva obožavan.

Zato su mnogobošci odbili da potvrde ovaj pojam jer su znali da će to poništiti njihova božanstva. Oni su razumjeli da bi ovaj pojam odbacio božantvo (lažnih) božanstava. Dakle, oni su rekli našem Poslaniku Muhammedu (sallallâhu ´alejhi ve sellem) kad im je on govorio: “Reci: ‘Nema istinskog boga osim Allâha’:

أَجَعَلَ الْآلِهَةَ إِلَهًا وَاحِدًا إِنَّ هَذَا لَشَيْءٌ عُجَابٌ

“Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”  [4]

Oni su također rekli:

وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُوا آلِهَتِنَا لِشَاعِرٍ مَّجْنُونٍ

“…i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika?!’” [5]

Sa razumijevanjem ovih riječi prestaju dvosmislenosti dok tražena istina biva razjašnjena – a Allâh je Taj Koji daruje uspjeh.

(Zaključak: Značenje riječi ‘Lâ ilâhe illallâh’ jeste: ‘Ne postoji božanstvo koje istinski zaslužuje da biva obožavano, osim Allâha’ .)


[1] 11:101

[2] 46:28

[3] 22:62

[4] 38:5

[5] 37:36

14.09.2012.

Dokaz za Allâhovo Lice

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog

Autor: Imâm Ebû ´Abdillâh bin Manda
Izvor:
ar-Radd ´alâ al-Djahmiyyah, str. 94-103



Maktabah al-Ghurabâ’
al-Athariyyah, 1414/1994.
Shaykh ´Alî al-Faqîhî


Allâh (dželle we
´azz) je rekao:

كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ لَهُ الْحُكْمُ
وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

”I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga
osim Njega! Sve će, osim Njegovog lica propasti! On će suditi i Njemu ćete se
povratiti!” [1]

Allâh (´azze we džell) je također
rekao::

وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ

”…a
ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.” [2]

Isto tako
spominje se ono što je autentično potvrđeno od Vjerovjesnika (sallallâhu ´alejhi
ve sellem) što ukazuje da je to stvarno [´alâ Haqîqati dhâlik].

Allâhov
Poslanik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) je rekao:

”Firdevs su četiri
vrta; dva od zlata, njihov nakit i servis i sve ono što je u njima, i dva od
srebra, njihov nakit i servis i sve što je u njima. Jedina stvar koja sprečava
ljude u džennetskim vrtovima da gledaju u svog Gospodara je Veličanstveni zastor
na Njegovom Licu.” [3]

Suhejb je ispričao da je Vjerovjesnik (sallallâhu
´alejhi we sellem) protumačio ajet:

لِّلَّذِينَ أَحْسَنُواْ الْحُسْنَى
وَزِيَادَةٌ

”One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga.”
[4]

”Oni će gledati u Lice svoga Gospodara (dželle we ´azz).”
[5]

Ibn Mes´ûd (rahimehullâh) je rekao u ”El-Musnedu”:

”Oni će
gledati u Lice svoga Gospodara (dželle we ´azz).”

Ebû Bekr es-Siddîk
(radijallâhu ´anh) je rekao:

”Oni će gledati u Lice svoga Gospodara
(dželle we ´azz).” [6]

Isto je protumačio Huzejfe bin el-Jemân
[7].

Džâbir je rekao:

”Kada je objavljen ajet: ”Reci: ”On je Taj
koji ima moć da vas kazni odozgo…” Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi ve sellem)
je rekao: ”Tražim zaštitu Tvojim Licem” i ”….odozdo…” [8], on je (sallallâhu
´alejhi ve sellem) rekao: ”Tražim zaštitu Tvojim Licem.”” [9]

Ibn Mes´ûd
je rekao:

”Vaš Gospodar nema niti noći niti dana. Svjetlo nebesa dolazi
od svjetla Njegovog Lica.”

´Abdullâh bin Dža´fer je rekao:

”Kada
se Vjerovjesnik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) uputio za Tâ’if, molio je:
”Allâhu, tražim zaštitu Tvojim Licem koje je osvjetlilo nebesa.””

Ovaj
hadis ukazuje na značenje Allâhovih (te´âlâ) Riječi:

اللَّهُ نُورُ
السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ مَثَلُ نُورِهِ كَمِشْكَاةٍ فِيهَا
مِصْبَاحٌ

“Allah je svjetlost nebesa i Zemlje!” [10]

Ibn ´Umer je
ispričao da je Allâhov Poslanik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) rekao o najvećoj
poziciji koju će stanovnici Dženneta dostići:

”Onaj ko bude imao najbolju
poziciju među njima je onaj ko bude gledao u Allâhovo (džella we ´azz) Lice dva
puta dnevno.” [11]

Allâh (´azze we džell) je rekao:

وُجُوهٌ
يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَةٌ إِلَى رَبِّهَا نَاظِرَةٌ

”Toga dana će neka lica
blistava biti, u Gospodara će svoga gledati.” [12]

Tumači Kur’âna poput
Ibn ´Abbâsa [13], drugi ashâbi i tâbi’îni poput Muhammed bin Ka´ba,
´Abdur-Rahmân bin Sâbita, El-Hasan bin Abîl-Hasana [14], ´Ikrime [15], Ebû
Sâliha, Se´îd bin Džubejra i drugi, su složni da će ova lica gledati u Lice
svoga
Gospodara.

--------------------------------------------------------------------------------

[1]
28:88

[2] 55:27

[3] El-Buhârî i Muslim

[4] 10:26

[5]
Muslim

[6] Eš-Šerî´ah, str. 257 od El-Âdžurrîa

[7] Ibid str.
265

[8] 6:65

[9] Ibn Džerîr (9/222-223)

[10]
24:35

[11] Et-Tirmizî (7/268)

[12] 75:22-75:23

[13]
El-Lâlakâ’î (63-64)

[14] Ibn Džerîr (29/192)

[15] Ibid
(29/192)

14.09.2012.

DESET STVARI KOJE KVARE ISLAM

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog...
Učenjaci navode deset važnih stvari koje
negiraju Islam. To su:


1. Pripisivanje Allahu druga u obozavanju.
Uzviseni Allah kaze:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ
مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ

“Allah sigurno nece oprostiti da Njemu
druge smatraju ravnim, a oprostice kome hoce ono sto je manje od toga.”
(En-Nisa’, 116)


2. Ko izmedu sebe i Allaha uzme posrednika, njemu se
obrati u dovi i zamoli za posrednistvo (sefa’at), po jednoglasnom misnjenju
uleme je pocinio nevjerstvo.

3. Ko visebosce ne drzi za nevjernike,
sumnja u njihovo nevjerstvo ili misli da su na pravom putu, po jednoglasnom
misljenju uleme, kafir (nevjernik) je.

4. Ko vjeruje da postoji ispravnij
i potpunije put (huda) od Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ili da je
neciji drugi, a ne njegov sud ispravnij, kao sto su oni koji vise vole taguotv,
nego njegov sud, sigurno je nevjernik.

5. Ko mrzi nesto sto je donio
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cak i ako to izvrsava, po
jednoglasnom misljenju uleme je nevjernik. Dokaz za to su rijeci
Uzvisenog:
ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ كَرِهُوا مَا أَنزَلَ اللَّهُ فَأَحْبَطَ
أَعْمَالَهُمْ

“Zato sto ne vole ono sto Allah objavljuje, i On ce djela
njihova ponistiti.” (Muhammed, 9)
6. Ko se naruga bilo cemu u Allahovoj
vjeri, nagradi ili kazni, nevjernik je. Dokaz za to su rijeci
Uzvisenog:
وَلَئِن سَأَلْتَهُمْ لَيَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ
وَنَلْعَبُ ۚ قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ

لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ

“Reci: “Zar se
niste Allahu i rijecima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispricavajte se!
Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Et-Tewbe,
65-66)




7. Ko se bavi sihrom (magijom), njemu drugog poucava,
ili prema njemu blagonaklono gleda, nevjernik je. Dokaz za to su rijeci
Uzvisenog:
وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ
فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ

“I njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi
rekli: “Mi samo
iskusavamo, i ti ne budi nevjernik!” (El-Bekare,
102)



8. Podrzavanje i pomaganje mušrika protiv muslimana. Dokaz
za to su rijeci Uzvisenog:وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ ۗ إِنَّ
اللَّهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ

“A njihov je i onaj medu vama
koji ih za zastitnike prihvati. Allah,uistinu, nece ukazati na pravi put ljudima
koji sami sebi nepravdu cine.” (El-Ma’ide, 51)


9.Ko vjeruje da se
neki ljujdi nisu duzni pokoravati i slijediti Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i da mogu izlaziti iz okvira njegova Serijata, kao sto je Hidr
izasao iz Musaova, alejhi selam, serijata, taj je nevjernik.

10. Ko se
okrece od Allahove vjere, izbjegava da je proucava i ko je ne prakticira,
nevjernik je. Dokaz za to su rijeci Uzvisenog:وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ
بِآيَاتِ رَبِّهِ ثُمَّ أَعْرَضَ عَنْهَا ۚ إِنَّا مِنَ الْمُجْرِمِينَ
مُنتَقِمُونَ

“A ima li nepravednijeg od onog koji, opomenut rijecima
Gospodara svoga, njima leđa okrene – Mi cemo, doista, kazniti zlikovce!”
(Es-Sedzde, 22)


U svim ovim stvarima nema razlike da li se cine u
sali, zbilji ili strahu.
Jedini izuzetak je prisila. Buduci da su sve ove
navedene stvari krajnje opasne i pogubne, a vecina ih se lahko moze desiti,
musliman jej duzan da se od njih pazi i cuva.”
13.09.2012.

Savjet sestri muslimanki

Sažeto sa predavanja Abu Khadîdžah ’Abdul-Wâhid as-Salafi




Podsjetimo muslimanku na njenu časnu ulogu u društvu. Uloga sestre muslimanke je upućivanje, briga i odgajanje djece prema sunnetu Muhameda (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam). Tim dobijamo generaciju mladih momaka i djevojaka koji poznaju svoju vjeru i praktikuju je. Ona je odgajateljica društva pa ako je žena časna vjernica, inšaAllâh i društvo će biti odgojeno u duhu islama, i obratno. Ovo je bitna uloga i suprotno je onome što mediji sa Zapada prebacuju na sestru muslimanku govoreći o potlačenosti i nazadnosti.

Sjetimo se časnih sahâbiyât (ashabijki), njihovih uloga i njihove važnosti za ovaj Ummet. Sjetimo se majke pravovjernih Hadidže i Âiše (radiy Allâhu `anhuma), pa Esme bint abu Bakr (rady Allâhu anha), časnih žena, čija briga je bila vjera, namaz i lijepo ponašanje njihove djece.

Uloga žene u društvu razlikuje se od uloge muškarca zakonom koji je postavio Allâh Sveznajući. Ona se razlikuje svojim karakteristikama i osjećajima, u onome u čemu je jača i u čemu je slabija i to joj daje specifičnu ulogu u društvu. Nesuglasice u braku najčešće su uzrokovane zbog ne razumijevanja žene i njene uloge. Ovo ne razumijevanje ili neznanje može doći kako sa muške tako i sa ženske strane.
Upozorenje upućujemo posebno onim roditeljima koji šalju svoju djecu u ne muslimanske škole. ”Samoubistvo” se ogleda u ovoj odluci, jer djeca će biti pod uticajem onih s kim su. Nije dozvoljeno da se miješaju sa djecom od roditelja ahlul bid`ah i nije poželjno da se druže sa “bezobraznom” djecom, a šta tek reći o tome da se naša djeca druže sa djecom koja su odgojena u kufru, širku, smutnjama i zlim karakteristikama zapadnog društva!!!


Abu Khadîdžah nastavlja: “Vaša djeca će biti nosioci vjere, imana i dobrih djela ili će biti nosioci kufra i loših djela. Koje od ovo dvoje želite za vas, sestre?

Oni (kâfiri) tebe sestro vide kao potlačenu, skrhanu majku koja čitav svoj život provede u rađanju i odgajanju djece, ženu bez snage i prava da donese sama svoju odluku. Ovaj logo stave ispred žene muslimanke i kažu: ”Pogledaj, nemate liberalnosti i slobode, nemate autoriteta, morate se pokriti i nemate pravo na svoje mišljenje, potlačene ste. Zar nećete prihvatiti slobodu koju vam mi nudimo?!” I tako joj ponude ovaj svijet i robovanje njemu i ona proda onaj svijet za nešto što malo vrijedi i odrekne se robovanja samo Njemu, Uzvišen neka je On.

13.09.2012.

Maniri žene kad izlazi iz kuće

• Hidjâb.
• Ne korištenje parfema.
• Lagahan hod, na takav način da se zvuk njenih cipela ne čuje, Allâh (Ta’âlâ) kaže: “…I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju." [1]
• Ako ide zajedno sa sestrom dok se u blizini nalaze muškarci, neka ne priča sa njom, što ne znači da je ženski glas avret, ali je moguće da njihov glas odvede muškarce u Fitnu.
• Da traži dozvolu od svog supruga, ako je udata.
• Ako se uputi na razdaljinu koja se podrazumjeva kao putovanje, da ne izlazi osim sa Mahremom.
• Da se ne miješa sa muškarcima.
• Da je obdarena stidom.
• Da spušta pogled.
• Da ne skida svoju odjeću, ako bi to značilo razotkrivanje (tijela), jer zaista je Poslanik (sallâ Allâhu 'alayhi wa sallam) rekao: ”Svaka žena koja odloži odjeću u nekoj drugoj kući sem kuće svoga supruga, je zaista otkrila Sutru između nje i njenog Gospodara.”

12.09.2012.

Obavezno je izbjegavati novotare

Autor: Sâlih bin Fau zân el-Fauzân

Izvor: Sharh ´Aqîdat-il-Imâm Muhammad bin ´Abdil-Wahhâb, str. 132

Nije dovoljno da izbjegavamo novotarije. Mi također izbjegavamo inovatore [Mubtadi´ah]. Mi ne sjedimo sa njima i ne prijateljujemo sa njima sve dok ne ostave svoje novotarije. Mi ćemo ih izbjegavati tako što s njima nećemo sjediti niti biti njihovi prijatelji sve dok se ne pokaju pred Allâhom.

Obavezno je sljedbenicima sunneta [Ahl-us-Sunnah] da izbjegavaju sljedbenike novotarije [Ahl-ul-Bid´ah]. Da je tako urađeno, novotarije se nikada ne bi proširile.

Kada se na to olahko počelo gledati, oni su krenuli sijati i širiti nered po zemlji. Niko ih nije osudio. Oni su postali naši prijatelji i naše društvo i na taj način su se proširile novotarije.Da su oni bili izbjegavani, njihovo zlo bi bilo značajno manje.

12.09.2012.

UZROCI NASTANKA NOVOTARIJA

Prvi: Neznanje,a ne znanje je opasan nedostatak.

Od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, r.a., prenosi se da je cuo Vjerovijesnika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: "Allah nece najedanput od ljudi uzeti znanje, nego ce usmrtiti ucenjake i sa njima podici znanje. Medju ljudima ce ostaviti poglavare neznalice koji ce davati fetve bez znanja, pa ce tako zalutati i druge odvoditi u zabludu." (Buhari,Muslim)



Drugo: Slijedjenje strasti je jedan od opasnih uzroka koji ljude odvode u novotarije i zablude:


Allah kaze: ... i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26)


I kaze u prijevodu znacenje ajeta: Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. (Al-Kasas, 50)

...oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa. (An-Nedzm, 23)



Trece: Vezivanje za sumnje. Novotari se vezu za sumnje i zapadaju u novotarije.

Allah u Kur'anu kaze: On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo razumom obdareni shvaćaju. (Al-Imran, 7)


Cetvrto: Iskljucivo oslanjanje na razum. Onaj ko se osloni na svoj razum, a ostavi tekst iz KurÄana i sunneta ili jednog od njih, zalutao je.
Allah kaze: Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta. (Al-Ahzab, 36)



Peto: Slijepo slijedjenje i fanatizam. Vecina sljedbenika novotarija slijepo slijedi svoje oceve i sejhove. Fanaticno se pridrzavaju svojih pravaca.

Allah kaze: Oni koji neće da vjeruju slični su stoci na koju se viče, ali ona čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaćaju! (Al-Bekare, 170)


Sljedbenicima novotarija su uljepsana djela, pa zato Uzviseni kaze u prijevodu znacenja ajeta: Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim... Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade. (Fatir, )

Allah takodjer kaze: Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: "Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!" I govoriće: "Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!" (Al-Ahzab, 66-68)

 


Sesto: Mijesanje i druzenje sa sljedbenicima zla je jedan od uzroka koji vode u zapadanje u novotarije i njihovo sirenje medju ljudima. Allah pojasnjava da ce se kajati onaj koji se druzi sa zlim ljudima.

Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: "Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!" - a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. (Al-Furkan, 27-29)

On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike. (An-Nisa, 140)

 


Sedmo: Sutnja ucenjaka i skrivanje znanja jedan je od razloga sirenja novotarija i nereda medju ljudima.

Allah kaze: One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju. (Al-Bekare, 159)


Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti - njih čeka patnja nesnosna. (Al-Bekare, 174)


A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili! (Ali Imran, 187)

Allah obavezao je grupaciju iz ummeta da se bavi pozivom ka Allahu i da naredjuje a sprjecava zlo.
Uzviseni kaze: I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići. (Ali Imran, 104)



Od Ebu Seida, r.a., prenosi se da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko od vas vidi kakvo lose djelo neka ga promijeni svojom rukom, ako ne moze, onda svojim jezikom. Ako ni to ne moze, onda svojim srcem, a to je najslabiji iman." (Muslim Kitabi Iman 1/69,49)

Od Abdullaha ibn Mes'uda prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Svaki vjerovijesnik kojeg je Allah slao odredjenom ummetu prije mene imao je iz svoga ummeta pomagace i drugove koji su se pridrzavali njegovog sunneta i slijedili njegovu naredbu. Zatim bi poslije njih dosle generacije koje bi govorile ono sto nisu radile. Radile bi ono sto im nije bilo naredjeno. Ko se protiv njih bude borio svojom rukom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim jezikom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim srcem, on je vjernik. Poslije toga nema imana ni koliko zrno gorsice." (Muslim Kitabi Iman, 1/70,50)

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Ko bude upitan o nekom znanju koje poznaje, a onda prikrije, bit ce na Sudnjem Danu zauzdan uzdama od vatre." (Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madze, Ahmed ibn Hanbel)

 

Osmo :Oponasanje i slijepo slijedjenje nevjernika jedan je od najvecih uyroka nastajanja novotarija medju muslimanima.

To se ukazuje hadis Ebu Seida El Hudrija u kojem ka'e da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao:" Sigurno cete slijediti obicaje onih prije vas,pedalj po pedalj,lakat po lakat.Cak i kad bi usli u gusterovu rupu , vi biste ih slijedili ."Rekli smo;"Allahov Poslanice,jesu li to zidovi i krscani?"Odgovorio je "A ko bi drugi bio" (Buhari itisam bil kitabi ve sune 7320 ;Muslim Kitabu ilm 2669)

 

Deveto:Oslanjanje na slabe i apokrifne hadise jedan je od uzroka koji vodi u novotariju i njihovo sirenje.

Mnogi sljedbenici novotarija oslonili su se na isprazne,slabe hadise koji su izmisljeni kao laz na Poslanika sallalalhu alejhi ve sellem

Takve hadise hadiski strucnjaci i ne prihvataju ya iygradnju serijatskih serijatskih pravila.
Odbacili su ispravne hadise koji se suprostavljaju novotarijama kojih se oni pridrzavaju.Time su zapali u propast i teskocu.Nema stanja,i nema snage osim uz pomoc od Allaha (Medzmauúl fetava ibn Tejmijje 22/361)

 

Deseto:Ekstremizam i pretjerivanje jedan je od najvecih uzroka sirenja novotarija i njihove pojave.

To je uzrok i pojave mnogobostva (sirka) medju ljudima.Ljudi su poslije Adema alejhis sellam,bili u cistom tevhidu deste stoljeca.Poslije toga su se vezali za dobre ljude i pretjerali u tome,sve dok ih nisu poceli obozavati mimo Allaha , Azze ve Dzelle.Allah Uzviseni poslao je Nuha da poziva u tevhid.Zatim su se jedni za drugima smjenjivali poslanici alejhi mus-selam. (El bidaje ven nihaje Ibn Kesir 1/106)

12.09.2012.

TAMA NOVOTARIJA

Pojam novotarije

Novotarije u jeziku oznacava inoviranje vjere poslije upotpunjenja, ili ono sto je izumljeno poslije Vjerovijesnika, sallallahu alejhi we sellem, u vidu razlicitih strasti i djela. (Med'muzul fetava,sejhul Islam ibn Tejmijje 35/414)

Kaze se: 'Izumio sam nesto', bilo ono govoro ili djelo, kada se doticna stvar otpocne bez postojanja prethodnoga primjera.

U osnovi novotarstvo oznacava cinjenje neceg novog bez prethodnog primjera.

Ima vise definicija novotarije u serijatskoj terminologiji ucenjaka koje jedne druge upotpunjuju. Od njih su:

1. Sejhul islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, kaze: "Novotarija u vjeri je ono sto nije propisano Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ili ono sto nije naredjeno kao obaveza ili pohvalno djelo."


I kaze, sejluh islam Ibn Tejmijje: "Dvije su vrste novotarija. Prva vrsta se odnosi na izreke i uvjerenja, a druga na djela i ibadete. Druga vrsta podrazumijeva prvu, kao sto prva poziva u drugu." (Medzmu`ul fetava 4/107 ; 22/306)

Ahmed i drugi su svoj pravac sazdali na cinjenici: Djela su ibadeti i obicaji. Temeljno pravilo za ibadete je da se u njima ne moze nista propisati, osim sto je Allah propisao, a temeljno pravilo za obicaje da se od njih ne moze nista zabraniti, osim sto je Allah zabranio .(Medzmuúl fetava 4/196)

Takodjer, rekao je: "Novotarije je ono sto je suprotno Knjizi i sunnetu ili koncenzusu ucenjaka ummeta, vezanom za uvjerenje i ibadete, kao sto su izreke haridzija, rafidija - sija, kaderija i dzehmija, kao i onih koji ibadet cine putem plesa i pjesme u dzamijama. Ili, onih koji to cine brijanjem brada, jedenjem trave i drugima novotarijama koje predstavljaju obredoslovlja grupacija koje se suprostavljaju Knjizi i sunnetu. Allah najbolje zna." (Medzmu ul fetava 4/196)

Kaze Imam Buhar o rafidijama - sijama: "Svejedno mi je da li klanjao za dzehmijom i rafidijom - sijom, ili klanjao za Zidovom ili krscaninom. Njima se ne naziva selam, niti ih je dozvoljeno posjecivati. Nije dozvoljeno zeniti njihove zene. Njihovo svjedocenje se ne prihvata, niti je dozvoljeno jesti njihovo meso (koje oni zakolju)." (Halku ef alil-ibad, Imam Buharija 125.)

Imam Safija kaze: "Od sljedbenika zablude nisam vidio ljude koji vise svjedoce lazju od rafidija - sija." (Serh usuli ittiqad Ehlis-sunnet,Imam El-Lalikai 2811)

Prenosi se od Sabija da je rekao: "O Malik, izucio sam sve zablude i nisam vidio ljudi da su glupi poput daske, da su zivotinje bili magarci, a da su ptice bili lesinari.

Upozoravam te na zablude, a najgora od njih su rafidije - sije, zato sto od njih ima Zidova koji zatiru islam kako bi zivjela njihova zabluda.

U islam nisu usli iz zelje i straha od Allaha, nego iz mrznje prema sljedbenicima islama i zelje da ih vrijedjaju.

Ali ibn Ebi Talib ih je spalio vatrom i protjerao ih u daleke krajeve. Iskusenje sa rafidijama - sijama, je kao iskusenje sa Zidovima.

Zidovi su rekli: Kralj moze biti samo it Davudove porodice, a rafidije su rekle: Namjesniti mogu biti samo iz Alijeve Porodice.

Zidovi su rekli: Nema dzihada na Allahovom putu sve dok se ne pojavi Mesihi Dedzdzal ili ne sidje Islam sa neba.

Rafidije su rekle: Nema dzihada sve dok se ne pojavi El-Mehdi i dok ne pozove pozivac sa neba.

Zidovi spustaju svoju odjecu ispod clanaka, a isto i rafidije.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prosao pored covjeka koji je spustio svoju odjecu ispod clanaka, pa mu ju je prekrojio.

Zidovi ne smatraju da ima pricek nakon razvoda, a isto i rafidije.

Zidovi preziru Dzibrila, govoreci on je nas neprijatelj iz reda meleka, a takodjer dio rafidija govori: Pogrijesio je donoseci Objavu Muhammedu. (Serh usulu ittiqad Ehlis-sunnet,Imam El-Lalikai  4/146 En Nihaje,Ibn-Esir 2/212 )


12.09.2012.

POZICIJA SLJEDBENIKA SUNNETA

POZICIJA  SUNNETA

Sunnet je Allahova čvrsta tvrđava i ko u nju uđe bit će siguran. Ko uđe na Njegova najveća vrata stići će na odredište.  Sunnet  će  podići  svoje  sljedbenike  Sunneta,  pa  makar  sjedila  njihova  djela.  Svjetlost  Sunneta  će  sjati  ispred  njih  kada  se  sljedbenicima novotarija i licemjerja pogase njihova svjetla.  (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el mu’attileti ..., 36/2)

Sunnet je život i svjetlost u kojima je sreća, Uputa i spas roba. 

Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta, Ali Imran, 106 : -„Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.“ Ibn Abbas, radijAllahu anhu, kaže: „ Pobijeljet će lica sljedbenika Sunneta i Džemata, a pocrnjet će lica sljedbenika novotarija i  razjedinjenja.“ Allah daje Uputu.  (Ibn Kesir, Tefsir, 369/1; Ibn Džerir, Džamiul bejan,93/7; Idžtimau el džujuši)

POZICIJA  SLJEDBENIKA  SUNNETA

Sljedbenik Sunneta je živa i osvijetljena srca.

Allah, Azze ve Dželle, spominje život i svjetlost u Svojoj Knjizi na više mjesta. Učinio ih je osobinom onih koji posjeduju iman. Živo i  svijetlo srce je ono koje shvata od Allaha, koje se pokorava Njegovoj Jednoći i slijedi ono s čime je poslan Allahov Poslanik, alejhi sellam. Vjerovjesnik,  sallallahu   alejhi   ve   sellem,   molio   je   Allaha,  Azze   ve Dželle,   da   mu   dadne   svjetlo   u   njegovom   srcu,   sluhu,   vidu,   jeziku, iznad njega, ispod njega, zdesna, slijeva, otpozada, sprijeda. Također,  da mu dadne svjetlo, da ga učini svjetlom, u njegovoj koži, mesu,  kostima i krvi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je svjetlo za sebe i za svoje organe, za svoja vanjska  i unutrašnja čula, te za  šest strana. Ulaz vjernika je svjetlo, a izlaz je svjetlo, njegov govor je  svjetlo  i  njegovo  djelo  je  svjetlo.  Ovo  svjetlo  je  shodno  veličini  njegove  snage  ili  slabosti,    a  to  će  se  pokazati  vlasniku  svjetla  na  Sudnjem danu. Ići će pred njim, s njegove desne strane, neki će ljudi  imati svjetlosti poput sunca, drugi poput zvijezde, treći poput duge  palme,  neki  poput  noge,  a  neki  i  manje  od  toga.  Čak  će  biti  onih  koji će dobiti svjetla na vrhu svoga nožnog palca koje će se ponekad  paliti, a ponekad gasiti, kao što je bilo njegovo svjetlo i slijeđenje na  dunjaluku. Tamo će se to svjetlo   pokazati jasnim i vidjet će se.   (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el  mu’attileti .., 38-41/2)

Znakovi  po  kojima  se  raspoznaju  sljedbenici  Sunneta  su brojni.

Shvataju ih pametni ljudi, a najvažniji od tih znakova su:

1. Pridržavanje Kur’ana i Sunneta i čvrsta ustrajnost u tome.

2.  Traženje  presude  u  Kur’anu  i  Sunnetu  u  primarnim  i  sekundarnim propisima.

3.  Ljubav  prema  Ehlis-Sunnetu  i  onima  koji  se  za  njega  pridržavaju, te mržnja prema sljedbenicima novotarija. 

4. Ne treba biti čudan, mali broj onih koji slijede Sunnet, jer je Istina izgubljena stvar vjernika koju on prihvata, pa makar mu  se ljudi suprostavili. 

5.  Iskrenost  u  riječima  i  djelima  uz  ispravno  prakticiranje  Kur’ana  i  Sunneta.  Uzimanje  Allahovog  Poslanika,  sallallahu  alejhi   ve sellem, za uzor, a njegov moral bio je Kur’an.  (Aqidetu selef ashabul hadis, Imam Ebi Usman es-Sabuni, 147; Tenbihu uli  ebsari ila kemal el din ve ma fi el bid’a min ahtar, šejh Salih Seid es-Suhejmi, 264)

12.09.2012.

SUNNET JE APSOLUTNA BLAGODAT

Dvije su vrste blagodati: apsolutna i ograničena.

1.  Apsolutna  blagodat  vezana  je  za  vječnu  sreću, a  to  je blagodat Islama  i Sunneta.

Sreća na dunjaluku i Ahiretu sazdana je na tri temelja: Islamu,Sunnetu i spasu na dunjaluku i Ahiretu. Blagodat Islama i Sunneta     je blagodat za koju nam je Allah , Azze ve Dželle, naredio da Ga molimo u našim namazima kako bi nas uputio na put onih koji ih slijede, onih  koje  je  njima  odlikovao  i  učinio  ih  pripadnicima  Najvišega  društva. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih  koje je Allah blagodario, vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo.” (En-Nisa, 69)

Ove četiri kategorije pripadnici su ove apsolutne blagodati.

Ovi  pripadnici su označeni riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta El  Maide, 3)-„Danas  sam  vam  vjeru  vašu  usavršio  i  blagodat  Svoju  prema vama  upotpunio i zadovoljan sam  da vam Islam bude vjera.“Usavršavanje se odnosi na vjeru, a upotpunjenje na blagodati. Omer ibn Abdul-Aziz kaže: „Vjerovanje ima svoje granice, obaveze, Sunnete i propise. Ko ih upotpuni, upotpunio je iman.“   (Buhari, 1/9)

 

Allahova vjera  je Njegov zakon,  koji podrazumijeva  Njegovu  naredbu,  zabranu  i  ono  što  On  voli.  Želi  se  reći  da  je  apsolutna  blagodat  isključivo  data  vjernicima,  a  ona  je  blagodat Islama i Sunneta.

Ovoj   blagodati   uistinu   može   se   radovati.   Radovanje   ovoj  blagodati   označava   radovanje   onome   što   Allah   voli   i   čime   je  zadovoljan. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:  -„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“  (Junus, 58)

U  opticaju  su  različite  izreke  ispravnih  prethodnika  (selefu salih) o Allahovim blagodatima i Njegovoj milosti: Islamu i Sunnetu.  Shodno životnosti srca čovjek se raduje ovim dvjema stvarima. Što god je čvršći u njima, njegovo je srce radosnije. Čak, srce poigrava od radosti kada izvršava Sunnet i kada su ljudi najtužniji. Takav je  ispunjen sigurnošću kada se ljudi plaše. (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el mu’attileti ..., 33-36/2)

 

2. Ograničena blagodat, kao što je blagodat zdravlja, bogatstva,  pozicije, mnoštva djece, lijepih žena i slično. Ova blagodat je zajednička i za dobročinitelja i za grješnika, i za vjernika i za nevjernika. Kada se kaže: „Allah nevjerniku daje blagodat“, prema ovom tumačenju je to  istina.  Ograničena  blagodat  je  postepeno  navođenje  nevjernika  i  grješnika. Konačno ishodište ove blagodati je patnja za onoga kome  nije darovana apsolutna blagodat. (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el mu’attileti .., 33-36/2)

12.09.2012.

NAZIVI SLJEDBENIKA SUNNETA I NJIHOVE OSOBINE

1. Ehlu Sunnet vel-Džemat  su oni, koji su na  onome na čemu  su bili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. Oni se  pridržavaju Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Sunneta..

Oni su ashabi, tabi’ini i vođe Upute koji ih slijede. To su oni koji su bili istrajni u slijeđenju i udaljavali se od uvođenja novotarija,u bilo kojem prostoru ili vremenu. Oni ostaju i potpomognuti su sve do Sudnjeg dana.   (Mebahisu fi aqideti Ehli sunnet vel džemat, šejh Nasir Abdulkerim Uqla,13) 

 

Nazvani   su   tim   imenom   zato   što   se   pripisuju   Poslanikovom,sallallahu  alejhi ve  sellem,   Sunnetu     i  što  se  ujedinjuju     oko   njegovog prihvatanja, javno i tajno, govorom i djelom, te uvjerenjem (akidom).  (Fethu Rabbi el berijeti ..., El Usejmin, 10; Šerh aqidetu Vasitijje, Fevzan, 10)

 

 Od Avfa ibn Malika, radijAllahu  anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Židovi su se razišli na 71 skupinu. Jedna je u Džennetu, a 70 u  Vatri. Kršćani su se razišli na 72 skupine. 71  je u Vatri, a jedna je u  Džennetu.(x) Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, moj Ummet će se razići na 73 skupine. Jedna je u Džennetu, a 72 u Vatri.“

Rečeno je: „Allahov Poslaniče, a ko su oni? Odgovorio je: Džemat.“  (Ibn Madže, Kitabu el fiten, 321/2,3992; Ebi Davud, Kitabu Sunne, 4/197, 4596 Ibn ebi Asim, Kitabu sunne, 32/1,63; Sahih El Albani fi Sahihu Ibn Madže, 364/2.)

 X (prim. rec. Židovi i kršćani koji će u Džennet, su oni koji su ispravno i izvorno slijedili poslane im poslanike i Objave, ne čineći širk, sve dok se nije pojavio sljedeći poslanik koji im je došao. Ukoliko bi ga odbacili, makar radili  po  ispravnom     iz  vjerozakona    prije  poslanog    poslanika,    postali  bi nevjernici i od stanovnika Vatre. Isti je slučaj sa današnjim, koji ne priznaju Muhammeda, sallallahu  alejhi  ve  sellem,  niti  ga  slijede,  pored  toga   što je u mnogome iskrivljeno ono što danas rade.)

U Et-Tirmizijevoj predaji od Abdullaha ibn Amra prenosi se da su rekli: „A ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Ona koja se pridržava onoga na čemu sam ja i moji ashabi.“  (Sunnen Tirmizi, Kitabu iman, Ma džae fi iftiraq hazihi umme, 5/26,2641)

 

2. Spašena grupa, tj., spašena od Vatre.

Vjerovjesnik,sallallahu  alejhi ve  sellem,    ju  je  izdvojio  kada  je spominjao skupinu, rekavši: „Sve  su u Vatri osim jedne.“, tj., ona nije u Vatri. (Min usuli ehlis sunnet vel džemat, El šejh Salih el Fevzan, 11) 

 

3. Potpomognuta skupina.

Od   Muavije,  radijAllahu     anhu,  prenosi  se  da  je  čuo  Allahovog  Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: „Neprestano   će   jedna   grupa   iz   moga   Ummeta   izvršavati  Allahovu  naredbu.  Neće  im  naštetiti  onaj  ko  ih  napusti  ili  im  se  suprostavi, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni su prepoznatljivi  među ljudima.“ (Buhari, Kitabu menaqibi, 4/225,3641; Muslim Kitabu imare, 2/1526 1037)

Od Sevbana, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:„Neprestano će jedna grupa iz moga Ummeta pomagati Istinu.Neće  im  naštetiti  onaj  ko  ih  napusti  sve  dok  ne  dođe  Allahova  odredba, a oni će biti takvi."(Sahih Muslim, Kitabu imare, 2/1523,192)

 

4.Oni  koji  se  pridržavaju    Allahove  Knjige  i  Sunneta  Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onoga na čemu su bile  prve prethodne generacije iz reda muhadžira i ensarija.

 

Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, o njima rekao: „Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“, tj., oni su na istome na čemu sam ja i moji ashabi. (Sunnen Tirmizi, Kitabu iman, Ma džae fi iftiraq hazihi umme,5/26,2641)

 

5. Oni   su   lijep   uzor   koji   upućuje   na   Istinu   i   po   njoj  postupaju. Ejjub Es-Sihtijani kaže. „ U sreću mladića i nearapa spada da ih Allah uputi na učenjaka od sljedbenika Sunneta.“ (Šerh usulu  ittiqad ehlis sunneti vel džemat, Imam Lalikai,1/66,30)

 

El-Fudajl  ibn  Ijad  kaže:  „Allah  ima  Svoje  robove  kojima  će oživjeti pokrajine, a oni su sljedbenici Sunneta. Ko shvata šta mu ulazi u njegov stomak od onoga što mu je dozvoljeno, spada   u Allahovu stranu.“    (Šerh usulu  ittiqad ehlis sunneti vel džemat, Imam Lalikai,1/72,51)

 

6.  Sljedbenici  Sunneta  su  odabranici  među  ljudima,  koji  zabranjuju  novotarije  i  sprječavaju  sljedbenike  novotarija  da  ih  čine.

 

Ebu Bekr ibn Ajjaš upitan je:  „Ko je Sunnija?“ Odgovorio je: „Onaj, kada se spomenu strasti on se ni za jednu od njih fanatično ne  veže.“   (Šerh usulu  ittiqad ehlis sunneti vel džemat, Imam Lalikai, 1/72,53)

Šejhul-islam  Ibn  Tejmijjje  spominje:  „Sljedbenici   Sunneta   su najbolji ljudi među Ummetom i oni su umjereni na ispravnom putu, putu Istine i sredine.“  (Medžmu’u fetava, šejhul-islam Ibn Tejmijje, 368-369/3)

 

7.  Sljedbenici  Sunneta  su  usamljenici  (pojedinci)  kada  se  ljudi iskvare.

Od  Ebu  Hurejre,  radijAllahu anhu,prenosi  se  da  je  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  „Islam je počeo sa usamljenicima (sa pojedincima) i ponovno  će biti usamljen kao što je počeo, pa blago li usamljenicima !“ (Sahih Muslim, Kitabu iman, 1/130.145)

U predaji   od Imama  Ahmeda od Abdullaha  ibn  Mesuda radijAllahu anhu, prenosi se da je rečeno:   „Ko  su  usamljenici?“  Rekao  je.  „Ljudi  tuđinci  u  svojim plemenima.“   (Imam Ahmed ibn Hanbel, El Musned, 398/1)

U predaji od Imama Ahmeda od Abdullaha ibn Amra ibn El- Asa, radijAllahu anhu, prenosi se da je rečeno:  „Ko su usamljenici, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Dobri ljudi  među  lošim  ljudima.  Više  im  se  ljudi  protivi  nego  što  im  se  pokorava.“   (Imam Ahmed ibn Hanbel, El Musned,2/177,222)

U predaji, koja dolazi drugim putem (prenosiocima), kaže se: "Oni koji su ispravni kada se ljudi pokvare.“   (Imam Ahmed ibn Hanbel, El Musned, 4/173)

Sljedbenici  Sunneta su   usamljenici među  mnoštvom  sljedbenika novotarija, strasti i sekti.  Sljedbenici Sunneta nose znanje i ljudi su tužni zbog rastanka s njima.

Sljedbenici Sunneta nose znanje i štite ga od iskrivljavanja ekstremista, svojatanja besposličara i tumačenja neznalica.

Zbog  toga  je  Ibn  Sirin  rekao:  „Ashabi   nisu   pitali  za  lance prenosilaca,  ali  kada  se  desila  smutnja,  rekli  su:  „Naslovite  vaše  prenosioce!“ Gledalo bi se u sljedbenike Sunneta i njihov hadis bi se  uzimao. Gledalo bi se u sljedebnika novotarija, pa se njihov hadis ne  bi uzimao.“  (Sahih Muslim, El muqadimeh,1/15)

Sljedbenici Sunneta su oni za kojima ljudi žale ako ih napuste. 

Zato  je  Ebu  Ejjub  Es-Sihtijani  rekao: „Kada  budem obaviješten o smrti nekog čovjeka od sljedbenika Sunneta, kao da sam izgubio  jedan od svojih tjelesnih organa.“

Rekao je također: „Oni koji priželjkuju smrt sljedbenika Sunne- ta žele da ugase Allahovo svjetlo svojim ustima. Allah će upotpuniti  Svoje svjetlo, pa makar nevjernicima bilo krivo.“

(Šerh usulu  ittiqad ehlis sunneti vel džemat, Imam Lalikai1/66,29)

12.09.2012.

SVJETLOST SUNNETA

POJAM I DEFINICIJA SUNNETA

Sunnet     ima   svoje   sljedbenike,   a  oni  imaju   svoje   uvjerenje   i
okupljaju se oko Istine. Bilo bi umjesno da se spomenu definicije ove 
tri riječi: „Akida Ehlis-Sunneta vel-Džemata.“

 PRVO:Akida u arapskom jeziku i šerijatskoj terminologiji

Akida  vodi  porijeklo  od  riječi  „akd“,  što  označava  vezivanje, 
učvršćivanje ili stezanje.  (Ibn Munziri, 3/296)

U šerijatskoj terminologiji pod ‘akdom’ se misli na nedvojbeno
vjerovanje  i  kategoričku  presudu  kojoj  ne  prilazi  nikakva  sumnja. 
Akida  je  ono  u  što  čovjek  vjeruje  i  za  što  je  čovjek  vezan  svojim 
srcem   i   nutrinom,   te   ono   što   uzima   kao   pravac   svoga   vjerovanja
kojeg ispoljava. Ako su ovo nedvojbeno vjerovanje i  ova kategorička 
presuda ispravni i akida je ispravna, kao što je akida Ehlis-Sunneta 
vel-Džemata.  Ako  su  neispravni,  neispravna  je  i  akida,  kao  što  su 
akide zalutalih sekti.
(Mebahisu fi aqideti Ehli sunnet vel džemat, šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 9)


DRUGO: Pojam Ehlis-Sunneta

Sunnet u arapskom jeziku označava pravac ili put, bio on dob-
ar ili loš, a u terminologiji učenjaka islamskog vjerovanja označava 
uputu na kojoj je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njego-
vi ashabi, znanjem, uvjerenjem, govorom i djelom. To je Sunnet koji
je obavezno slijediti, a sljedbenici tog Sunneta su pohvaljeni. Prekore-
ni se oni koji mu se suprostavljaju. Zbog toga je rečeno: Taj i taj čovjek 
je od Ehlus-Sunneta, tj., on slijedi ispravan i pohvalan pravac.
 (Mebahisu fi aqideti Ehli sunnet vel džemat,šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 13)

 Hafiz Ibn Redžeb kaže:  „Sunnet je pravac kojim se hodi. Taj
pojam  obuhvata  pridržavanje  onoga  na  čemu  je  bio  Vjerovjesnik, 
sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ispravni nasljednici u vidu uvjerenja,
djela i izreka. Ovo je potpuni Sunnet.“  (Džamiul ulum vel hikem, 1/120)

 Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Sunnet je ono o čemu postoji 
šerijatski   dokaz.    To   je  pokornost    Allahu    i  Njegovom      Poslaniku,
sallallahu  alejhi ve  sellem,  svejedno  činio  ga  Allahov  Poslanik,  sallallahu

alejhi ve sellem, ili su to drugi činili u njegom vremenu, ili ga nije činio   
i drugi ga nisu činili u njegovom vremenu. Zato što nije postojalo ono 
što bi iziskivalo rad po njemu, ili je postojala zapreka za to.“   (Medžmu’u fetava, šejhul-islam Ibn Tejmijje, 21/317)

U ovom značenju Sunnet bi se mogao definisati kao: ‘Slijeđenje 
predaja     Allahovog      Poslanika,    sallallahu alejhi ve  sellem,    nutrinom     i
vanjštinom. Slijeđenje prvih generacija prethodnika iz reda muhadžira 
i ensarija.’  (Medžmu’u fetava, šejhul-islam Ibn Tejmijje, 157/3)

TREĆE :Pojam Džemata, odnosno zajednice
Džemat  u  arapskom  jeziku  označava  okupljanje  i  sastajanje. 
U  suprotnom  je  značenju  od  razilaženja.  Ibn  Faris  kaže:  „Temeljni
harfovi ove riječi ukazuju na sjedinjenje određene stvari.“

Džemat  u  terminologiji  učenjaka  islamskog  vjerovanja  pre-
dstavlja   prethodnike   ovog   Ummeta,   bili   oni   ashabi,   tabi’ini   ili   oni
koji ih slijede sve do Sudnjega dana. Oni koji su se ujedinili oko jasne
Istine iz Kur’ana i Sunneta.  (Šerh El Aqidetu Tahavijje, Ibn Ebi Izz 68 ; Šerh Aqidetu Vasitijje Ibn Tejmijje, Muhammed Halil Harasi, 61.)

Abdullah ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Džemat je ono što  
je u saglasnosti sa Istinom, pa makar čovjek bio sam.“
(El-Lalikai, Šerhu usuli i’atikad; Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 13/322/2; El-Al--
bani, Miškatul-mesabih, 1/61; Ebu Šameh, El-Bais ala inkaril-bid’a vel havadis, 22;
Ibn Kajjim, Igasetul-lehfan, 1/69) 

Nuajm ibn Hammad kaže: „To znači: Ako se Džemat iskvari, 
pridržavaj se onoga na čemu je Džemat bio prije nego što se iskva-
rio, pa makar bio i sam. Tada si ti sam Džema’at.“
 (Imam Ibnul Qajjim, Igaseti el lehfani, 70/1; Azahu, El Bejheqi)


Stazom sunneta
<< 03/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

Kaže Poslanik s.a.v.s:" Ova vjera će dospjeti tamo gdje dospijevaju dan i noć, i neće ostati nijedna kuća, bila ona od čerpića ili kože, a da u nju, s Allahovom dozvolom, neće ući islam, s ponosom za onoga koji ga prigrli i poniženjem za onoga koji je odbije." (Imam Ahmed)

“Osnova zablude stvorenja među sektama svim,
jeste zalaženje u potragu razloga Djela Boga,
a oni ne mogu dokučiti svu Mudrost toga,
zbog čega zapadoše u vrstu neznanja velikoga”

(Šejhul Islam Ibn Tejmijje)

''Zaista Allah drzi Svoju ruku ispruzenom tokom cijele noci, primajuci pokajanja onih koji su danju grijesili, a danju pruza ruku, primajuci pokajanja onih koji su nocu grijesili, sve dok sunce ne izadje sa zapada (kao jedan od posljednjih predznaka kraja ovoga svijeta)'' (Muslim)

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8815

Powered by Blogger.ba